SPLIĆANI VANI VS. STRANCI U SPLITU 'I u Sjevernoj Makedoniji slušamo Olivera'

U sklopu serijala članaka 'Splićani vani vs. stranci u Splitu', koji Dalmatinski portal donosi u sklopu projekta 'Naš grad 2025.', ovog puta imamo priču iz Sjeverne Makedonije. Intervjuirali smo 26-godišnju ESS volonterku Sunca Sanju Mirchevu koja je iz malog grada Velesa u Sjevernoj Makedoniji, smještenog relativno blizu glavnom gradu Skoplju, došla u Split. Priliku je dobila preko programa Europskih snaga solidarnosti koji financira Europska unija zahvaljujući kojem mladi ljudi mogu upoznati različite kulture radeći u odabranim mjestima volontiranja na određeno vrijeme. 

Ova Makedonka odabrala je splitsku Udrugu za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce jer se savršeno nadopunjava s njezinim interesima i diplomom iz molekularne biologije, omogućava joj i da proširi svoje postojeće znanje iz područja ekologije. U Split je došla u ožujku ove godine te ostaje sve do ožujka sljedeće godine, a mi smo iskoristili priliku da je ovim putem ispitamo koliko su naše kulture, hrana, običaji i jezik slični ili različiti, prisjetimo se još uvijek i u Hrvatskoj slušanog sjevernomakedonskog pjevača Toše Proeskog te za naše čitatelje saznamo još brojne zanimljive informacije.

– Uvijek sam željela doći u Hrvatsku jer je priroda prekrasna pa sam, čak i dok sam studirala, tražila prilike za dolazak u Hrvatsku. Kad sam vidjela da je raspisan natječaj s otvorenim mjestom za volontiranjem u Splitu i da je ono povezano s mojom profesijom u smislu zaštite okoliša i ekologije općenito, pristala sam bez razmišljanja. Jednostavno, to je bio tip posla koji volim i želim raditi u kombinaciji s mjestom koje sam oduvijek željela posjetiti – na početku nam je otkrila. 

Foto: Veljko Martinović

Iako je 'grad pod Marjanom' poznat po sporijem tempu života, izgleda da su Sanju naša dalmatinska 'fjaka' i ona poznata 'pomalo' nekako zaobišle te da je iznimno zauzeta radom u korist zajednice:

– U Suncu pokrećemo brojne projekte i programe u kojima sudjelujem poput Sajma razmjene predmeta čime se promovira održivost. Sudjelujem i u STEM radionicama čiji je cilj obrazovati učenike svih stupnjeva obrazovanja pa i vrtićku djecu o zagađenju mora i oceana. U tu svrhu se dodatno obrazujem na splitskom PMF-u učeći o ovoj temi od profesionalaca te dobiveni materijal prilagođavam dječjoj dobi – objasnila je.

Međutim tu priči nije kraj.

– Sudjelujem i u organizaciji drugih aktivnosti Sunca poput npr. 14 Splitske biciklijade kojom smo ove godine okupili oko 300 ljudi na zabavi u Đardinu nakon zajedničke vožnje Splitom. Doprinosim i u organizaciji Šizika radionica koje su jako popularne. Čini se da su Splićani zaista zainteresirani naučiti kako prenamijeniti tekstil i produžiti mu životni vijek – dodala je ova volonterka.

Valjalo je napomenuti i da se obje države često svrstavaju kao dio Balkana zbog čega smo morali doznati i u kojoj mjeri smo slični ili različiti u kulturološkom i svakom drugom smislu.

– Iskreno mislim da nismo toliko kulturološki različiti jer obje nacije stvarno vole hranu i imaju sličnu kulturu pića. Zato nije bila toliko velika promjena doći ovdje, a bilo je od pomoći i to što mogu razumjeti jezik. Naravno da imam manje poteškoće u govoru jer mi nemamo padeže, ali ni to nije veliki problem sam po sebi. I vaši i naši ljudi su gostoljubivi, topli te se zahvaljujući tome osjećam kao kod kuće. Uz to, upoznala sam neke divne ljude i mogu reći da mi se stvarno posrećilo. Posebno bih istaknula jednu djevojku koju sada s pravom mogu nazvati najboljom prijateljicom. Nju sam upoznala dva tjedna nakon svog dolaska ovdje, a gotovo odmah me upoznala sa svojom obitelji i praktički primila u svoj dom. Skupa smo boravile i u njezinoj vikendici na Visu – naglasila je mlada Makedonka. 

Zbog svoje profesije i polja u kojem volontira, Sanja je primijetila sličnosti i što se tiče prirodnih ljepota, ali i njihove zaštite.

– Vaša priroda je prekrasna kao i naša s jednom manjom razlikom, mi nemamo more, ali primjetno je da su obje države pokazale inicijativu u zaštiti okoliša. Primjerice, i u Hrvatskoj i u Makedoniji nastoji se reciklirati, ali s manjim razlikama u primjeni regulativa jer je Hrvatska dio Europske unije. Međutim, i mi se trudimo podići svijest pa tako neki moji kolege s fakulteta su organizirali projekt u kojem su poticali srednjoškolce da kompostiraju – kazala je.

Unatoč činjenici da obje države imaju brojne kulturalne sličnosti, ali i podjednake prirodne ljepote, Sanja je s nama podijelila i određene razlike koje je do sada zamijetila.

– Od razlika bih eventualno istaknula da ono što vi zovete francuska salata mi zovemo ruska salata. Puno je još takve hrane koja je slična ili ista, ali se drugačije naziva s tim da ovdje postoje i specifična jela karakteristična za primorske krajeve. Probala sam i pašticadu, soparnik pa i njegovu slatku verziju za koju nisam ni znala da postoji. Ipak, najukusnija stvar koju sam ovdje probala, bila bi torta koju je napravila mama moje hrvatske prijateljice, a kojoj nisam zapamtila naziv. Jedino što znam po njihovim riječima je da je ta torta uobičajeni desert na ovim prostorima. Jedna druga prijateljica sa Šolte ponudila me je bakinim sušenim limunima koji su također bili slasni. Generalno gledano, hrana ovdje jako je ukusna – istaknula je. 

Budući da i makedonski i hrvatski jezik pripadaju u istu skupinu jezika, one slavenske, priupitali smo i koliko se zapravo oni podudaraju ili možda razlikuju u svakodnevnom govoru.

– Premda sve razumijem i mogu govoriti na hrvatskom jeziku, trebam vremena za promisliti, a svakako je lakše oformiti rečenicu kada ne moraš promišljati, već si simultano prevodiš u glavi. Tim veći problem je što stvarno želim sve izgovoriti ispravno pa čak i u točnom padežu. Neke riječi su baš kao i hrana slične, a neke iste s drugačijim značenjem. Primjerice, jednom prilikom mozak mi se automatski prebacio na makedonski u razgovoru s hrvatskom prijateljicom. U želji da joj dam kompliment, rekla sam da je 'ubava' što na makedonskom znači 'lijepa', no ona je to shvatila kao 'gubava'. Odmah me pitala što to zapravo znači, a nakon što sam joj objasnila, nesporazum je brzo bio riješen – kroz smijeh je pojasnila ova Makedonka. 

Na pitanje što bi iz svoje domovine prenijela u Hrvatsku, Sanja nije dugo dvojila što odgovoriti.

– Definitivno bih dovela svog brata iz Makedonije ovdje jer mi jako nedostaje. Zapravo mi nedostaje cijela obitelj, ali s bratom sam posebno povezana. Kako mu je brzo rođendan, doći će u Split ovog mjeseca da to skupa proslavimo. Osim toga, ništa ne bih mijenjala jer su obje zemlje stvarno prekrasne svaka na svoj način i uspoređivati ih u tom smislu bilo bi kao miješanje krušaka i jabuka – napomenula je. 

Foto: Veljko Martinović

Jednako tako, ova Makedonka ne može odabrati neku posebnu lokaciju kao najdražu jer po njoj svaka od njih ima svoju osobitost. Usprkos ljubavi i oduševljenju koje gaji prema svojem privremenom domu, Sanja se kao prava Splićanka požalila na gužvu.

– Nedavno sam morala otići u banku, a baš tada me dočekao dugi red. Nije pomogla ni sporost samog procesa zbog čega se i red sporo pomicao naprijed iako tehnički nije bila ničija krivnja – obrazložila je. 

Ovom prilikom sjetili smo se i jednog od najomiljenijih sjevernomakedonskih pjevača u regiji koji je bio popularan i u Hrvatskoj, a u kojoj je, u prometnoj nesreći, izgubio i život. Riječ je naravno o nikad prežaljenom Toši Proeskom, a Sanju smo pitali je li i dalje voljen i slušan među mlađim generacijama Makedonaca te koja joj je njegova najdraža pjesma.

– Ljudi još uvijek govore o Toši i još uvijek je legenda u svojoj domovini. Kad kažem Hrvatima da dolazim iz Sjeverne Makedonije odmah mi spomenu da znaju makedonske pjesme. Jednom prilikom sam išla na zabavu gdje su se puštale i Tošine pjesme. Dok sam ja pjevala na makedonskom, moj prijatelj je pjevao na hrvatskom jeziku, a prijateljica iz Nizozemske nas je u čuđenju sa strane promatrala. Teško je izabrati najdražu pjesmu, no nekako mi je srcu prirasla Tošina 'Na mjesto zločina' iako su sve zaista prekrasne – istaknula je Sanja. 

S obzirom na to da je Toše bio i ostao popularan na hrvatskom području, za kraj smo morali pitati i jesu li poneki hrvatski izvođači popularni u Sjevernoj Makedoniji.

– Da, i kod nas se slušaju hrvatske pjesme. Primjerice, kada imamo slave, u pozadini se čuju i brojne pjesme u izvedbi Olivera Dragojevića. Kada sam došla u Split, djed me odmah pitao je li i ovdje Oliver još uvijek popularan. Zato bih rekla da je ljubav obostrana – zaključila je mlada Makedonka.