U serijalu 'Splićani vani vs. stranci u Splitu', koji Dalmatinski portal donosi u okviru projekta 'Naš grad 2024.' ugostili smo Azaharu Portilla koja se iz rodne Španjolske doselila radi - ljubavi.
Današnjeg supruga upoznala je 2008., sljedeće su godine prohodali te je 2010. stigla u Hrvatsku. Najprije se smjestila u Zagrebu, gdje je otprilike tri godine učila hrvatski jezik i upoznavala kulturu. Vjenčali su se 2012. te potom 2013. zajednički otišli u misije u Tanzaniju. U Africi su kao misionari živjeli pet godina tijekom kojih su dobili i dvije kćeri. Naposljetku su se, prije otprilike šest i pol godina, skrasili u Splitu.
Azahara danas iznimno tečno vlada hrvatskim jezikom, što joj uvelike pomaže kako u splitskoj svakodnevici tako i u poslu. Otkrila nam je da joj bolje 'leži' nego engleski koji, pak, savladava sa svojim kćerima koje sada pohađaju osnovnu školu.
'U Španjolskoj sam završila školu za administraciju. Kad smo se doselili u Split, moj je muž otvorio tvrtku e-Tovar pa sam se isprva i ja bavila administracijom, brinula se o računima... Za takve je zadatke, međutim, nužno savršeno pričanje hrvatskog jezika.
U međuvremenu sam razmišljala čemu bih se ja mogla posvetiti. Kako sam od malena kuhala i pekla kolače te kako sam htjela imati dovoljno vremena da bih bila dobra domaćica, majka i žena, odlučila sam svoj hobi pretvoriti u posao. Prekvalificirala sam se za slastičarku, dobila poticaje za otvaranje obrta i krenula', kazala nam je.
Danas tako na splitskoj adresi Bribirska ulica 5a nastaju njene slastice koje dostavlja po narudžbi. Primarno je fokusirana na specifične, vrlo ukusne macaronse, XL inačicu francuskih macaronsa s duplim, nešto kremastijim punjenjem.
Otkrila nam je i kako uživa u životu u Splitu. Šaljivo je istaknula kako se ovaj grad nakon godina provedenih u Africi doima kao Beverly Hills.
'Zbilja je lijepo živjeti ovdje. Sve mi je nadohvat ruke, do svih potrebnih lokacija mogu doći za 10-15 minuta pješke. Jako volim Hrvatsku i bit ću tu, ako Bog da, zauvijek.
Kao majka ponajprije cijenim sigurnost kojom se Hrvatska može pohvaliti, a koja izostaje u Španjolskoj. U početku me bilo strah, ali sada uviđam da djeca slobodno mogu sama do škole ili navečer na trening. Uvijek se, naravno, može nešto dogoditi, ali je ovo okruženje poprilično sigurno.
Sviđa mi se i poštovanje mladih prema starijima, kojem ovdje svjedočim. Dosta primjećujem djecu u razgovoru s njima. Dobar je primjer to što im se ustaju u javnom gradskom prijevozu. Dok se ovdje njeguje, u mojoj se domovini ta kultura pomalo izgubila', navela je.
Ukazala je, međutim, i na aspekte života u Španjolskoj koji joj nedostaju. Stava je kako je španjolska hrana bolja no hrvatska.
'Primjerice, ja ne volim kavu. U Španjolskoj svaki kafić u ponudi ima i hranu. Voljela bih da i ovdje nešto poput tapasa mogu gricnuti kad se družimo u kafićima', kazala nam je kroz smijeh.
U nastavku razgovora otkrili smo kako uvelike cijeni što je dobro prihvaćena kao strankinja u Splitu. Štoviše naznačila je kako Hrvati vole i puno znaju o Španjolskoj. Sukladno tome, nikad nije imala nikakvih problema. Spomenula je tek pokoju anegdotu povezanu s činjenicom da joj hrvatski nije materinji.
'Dok smo još bili u Zagrebu, pitali su me zašto sam ondje. Uzvratila sam kako sam se došla oženiti te time sve nasmijala, neznajući da se za muškarce i žene koriste različiti glagoli što u španjolskom jeziku nije slučaj. Također, dok nisam poznavala jezik, sve mi je zvučalo hladno; mislila sam da ljudi konstantno žustro diskutiraju čak i kada su možda vodili emotivne razgovore. I sintagma 'volim te' zvučala mi je hladno. Sada sam već naviknuta', iznijela je naša sugovornica.
Svi koji žele degustirati slastice ove zanimljive splitske Španjolke mogu 'škicnuti' njen Instagram profil Azahara_pastrychef.