SPLIĆANI VANI VS. STRANCI U SPLITU Upoznajte Erasmus studenticu Emu Águas: 'Ovo me šokiralo'

Fotogalerija (8)

Jedna stara izreka kaže: 'Stavi prst u more i bit ćeš povezan s cijelim svijetom'. Tko zna, možda stavljanjem prsta u Jadransko more i osjetite povezanost s dalekim Atlantskim oceanom i zemljom koja ima izlaz na njega, Portugalom. Odatle dolazi naša nova gošća koju smo intervjuirali u okviru projekta Naš grad 2025. Ona je 20-godišnja Erasmus studentica audiovizualnih umjetnosti Ema Águas koja je dolaskom ovdje postala dio studentskog kolektiva na prijediplomskom sveučilišnom studiju Komunikacije i medija. U Split je sletjela krajem rujna u očevoj pratnji koji joj je pomogao s preseljenjem, a ostaje do kraja zimskog semestra. Ako ste pomislili da se neće snaći jer joj je zatrebala očeva pratnja, grdno se varate. Ovdje nije došla direktno iz rodnog grada Portimãoa, već iz nizozemskog grada Brede gdje je inozemna studentica na Sveučilištu primijenjenih znanosti.

– Ovdje živim u studentskom domu što je samo po sebi zanimljivo jer u njemu živi mnogo različitih nacionalnosti, ali i Hrvata iz brojnih hrvatskih regija. Moj studentski život i početna prilagodba idu dobro, a u tome mi je uvelike pomogao ESN, europska studentska mreža koja organizira događanja za Erasmus studente. Lijepo je imati ovu mrežu kao podršku, stvarati nova prijateljstva, upoznavati nove kulture i učiti koja su najbolja mjesta za izlaske – kroz smijeh nam je otkrila na samom početku.

Budući da noćni život u Splitu nudi za svakog ponešto, najčešće spoj domaće i strane glazbe, pitali smo Emu i je li se već susrela s hrvatskim pjesmama te kako joj se sviđaju.

– Hrvatsku glazbu sam čula već u autobusu koji me prevezao od zračne luke do centra grada. Priznajem da sam čak u nekim trenutcima mislila da čujem portugalske riječi, posebno kada bih čula riječi 'da, da'. Imala sam priliku otići i na hrvatske zabave u domu gdje sam primijetila da Hrvati znaju baš svaku pojedinu pjesmu i da istinski volite svoju domovinu. Baš se osjeti dobra energija jer svi pjevaju uglas – istaknula je. 

Izgleda da je i nju ponijela energija hrvatskih pjesama te da jezik na kojem su pisane nije tako jednostavan ni blizak kako je isprva mislila.

– Brzo sam shvatila da zapravo ne razumijem ništa te da su hrvatski i portugalski različiti kao nebo i zemlja. Zato dobro dođe suvremena tehnologija za točan prijevod. Već sam naučila neke osnovne riječi poput 'hvala' i 'dobar dan' na mobilnim aplikacijama za učenje jezika, a u skoroj budućnosti planiram naučiti i nešto više. Iskreno, nije lako jer se hrvatski jezik posve razlikuje od svega što znam, a uz to pričam tečno tri jezika: materinski portugalski, engleski i španjolski. Katkada mi je svega previše – priznala je svestrana Portugalka koja u slobodno vrijeme i crta te slika, a namjerava ovdje početi pohađati i keramičke radionice.

Kako je raspon Eminih interesa zaista širok, upitali smo je i što planira dalje nakon završenog fakulteta, ali i zašto je baš odabrala audiovizualne umjetnosti kao svoju buduću profesiju.

– Nisam znala što želim studirati, ali sam znala što ne želim. Ovo polje je jako široko, kreativno i ima mnogo mogućnosti počevši od marketinga i menadžmenta do TV i radio novinarstva. Još ne znam čime se točno želim baviti, a zbog toga sam prije osjećala pritisak dok sada shvaćam da mi sva nova iskustva pa i ovo pomažu da shvatim tko sam i tko želim biti – otkrila nam je. 

Poslije ovakve izjave, prirodno je bilo upitati zašto je baš odabrala Hrvatsku kao zemlju za stjecanje novih iskustava.

– U Nizozemskoj je klima, u doslovnom i prenesenom smislu hladnija u odnosu na moju domovinu. Zato sam za svoje Erasmus odredište, htjela neko toplije i sunčanije mjesto koje će me podsjećati na dom. Split nije bio moj prvi izbor, već Barcelona koju sam priželjkivala jer sam htjela usavršiti svoje znanje španjolskog jezika. U ponudi je još bio i Milano, koji nije bio 'najsretnija' opcija, a Split me u konačnici oduševio. Podsjeća me na dom jer su plaže velik identitet i mog kraja, a i ljudi su srdačniji nego u Nizozemskoj. Kada biste nešto tamo pitali, ljudi bi se začudili i vjerojatno pomislili zašto im se uopće obraćate, a ovdje nije tako – naglasila je Ema. 

Doduše, da je Split, a ni Hrvatska neće razočarati, znala je i unaprijed.

– Već sam bila u Hrvatskoj, točnije Makarskoj, uoči sezone u travnju ove godine s prijateljima. Vrijeme je bilo lijepo, a plaže su me oduševile jer nisu pjeskovite, već većinom šljunčane. To je idealno za mene jer mrzim pijesak koji zapadne baš svugdje. Jedino sam se bojala stati na ježinca zbog čega nikada nisam ulazila bosa, no oni su ionako još jedan pokazatelj čistoće. Generalno, Jadransko more je čistije, mirnije i toplije od Atlantskog oceana, a plivati u njemu pravi je užitak – istaknula je mlada Portugalka. 

S obzirom na to da je i Portugal poznat po ribljim jelima, morali smo doznati i što misli o ovdašnjoj gastronomskoj sceni.

– Sviđa mi se hrana ovdje i uvijek sam u potrazi za novim mjestima koja nude spoj ugodnog ambijenta i domaće hrane. Mnogo je sličnosti između portugalske i hrvatske kuhinje, posebno morskih specijaliteta poput ribe i plodova mora, a primijetila sam da se i ovdje njeguje ribarska tradicija. Jedino što u Portugalu ribu nakon pripreme posolimo ili dodamo tek malo ulja, a ovdje kao da je začinjena još nečim što okus čini još boljim. Probala sam i tradicionalna jela poput pašticade koja je bila jako ukusna, a oduševili su me i domaći njoki – objasnila je Ema. 

Vremenski gledano, nismo daleko od božićnog vremena pa smo zato provjerili i kakav je Emin stav prema jelu koje se za Badnjak tradicionalno kuha i u Hrvatskoj, bakalaru, a čija je domovina upravo Portugal. 

– Bacalhau ili obožavaš ili ga ne možeš smisliti jer ima intenzivan miris. Mi ga često jedemo pa i u školama jer je naše najpoznatije jelo, no mnoga djeca ga ne vole. Osobno ga obožavam jer miriše na Božić, ali iskreno nisam znala da ga i ovdje spremate uoči Badnjaka – kazala je Ema.

Od Eme smo dobili i turističku preporuku za sve one koji već sada čeznu za ljetom i planiraju godišnje odmore.

 – Mislim da je definitivno vrijedno posjetiti južni dio Portugala koji je turistima često i najatraktivniji. Iako je Portugal relativno mala zemlja, ima puno za ponuditi. Hrvatima bih tako preporučila da probaju polvo á lagareiro, pečenu hobotnicu s krumpirima koju moj tata često priprema. 

Čini se da kontrast između sjevera i juga nije tek stvar Hrvatske te da Split i Zagreb imaju svoje portugalske inačice.

– Ljudi s juga su opušteniji, što sam iskusila i iz prve ruke jer sam do svoje 13. godine živjela u centru države, u glavnom gradu Lisabonu. Razlika je drastična, tamo se nema vremena uživati u trenutku, a radna atmosfera je užurbana i jako stresna. Čak kad ideš i u kupovinu, ljudi nisu toliko uslužni kao na jugu jer smatraju da uvijek imaju nedovršenog posla – rekla je Ema. 

Kao inozemna studentica Ema je odličan izvor informacija za sve one s pretenzijama za inozemno studiranje pa smo je upitali i koja je zemlja od svih u kojima je boravila 'najbolje krojena po mjeri studenta'.

– To ovisi koliko si otvoren prema promjenama i koji si tip osobe zbog čega se odgovor može razlikovati od osobe do osobe. Ja sam više navikla na mediteranski stil života te bi odlazak u obližnju Španjolsku bio lakši, ali se ne bih toliko razvila kao osoba. S druge strane, netko tko nije naviknuo na česta druženja te je produktivni individualac, možda bi odabrao Nizozemsku. Za tamošnju kulturu karakteristično je da se mladi okupljaju više u kućama nego u klubovima što bi  Mediteranci smatrali pravim izlaskom – obrazložila je. 

Strance gotovo uvijek nešto na našim prostorima ugodno ili neugodno iznenadi pa smo morali saznati je li sama doživjela nešto slično.

– Ono što me šokiralo je što ovdje nema toliko jake umjetne rasvjete noću. Da ne znam da je Hrvatska jedna od sigurnijih europskih zemalja, možda se zbog ovakve sitnice ne bih tako osjećala. Nisam imala nikakva loša iskustva, dapače, ali mrak sam po sebi daje neki osjećaj nesigurnosti i nemira – konstatirala je. 

– Druga stvar je sami krajolik. Primjerice, kada si u centru grada, more ti je nadohvat ruke, malo dalje je šuma, a već desetak kilometara dalje nalaze se prve planine. To me natjeralo da pomislim: Kako tako različit krajolik može koegzirstirati na istom prostoru, a da je sve tako skladno i lijepo? I arhitektura je posebna jer se osjeti duh starog Rima, ali i ostalih kultura koje su živjele na ovom prostoru. Zbog svega toga imam dojam da je atmosfera ugodna, a opet opčaravajuća jer nikad ne znaš što će te zateći na sljedećem uglu – naglasila je Ema.

Kaže da je na dom podsjeća i onaj osjećaj da su se ljudi u Splitu kao i u Portugalu zasitili turizma što se najbolje vidi kad progovori na engleskom, a zauzvrat dobije onaj neizrečeni, ali uočljivi: 'Oh, evo ga opet'. Time nije preopterećena, dapače cijela situacija joj je simpatična, a u razgledavanju 'Lijepe Naše' ne namjerava posustati.

– Ubrzo planiram posjetiti Nacionalni park Krka, a za vrijeme svog boravka ovdje željela bih upoznati Hrvatsku što je više moguće. Želim posjetiti i glavni grad Zagreb, a i brojne otoke. Naprosto, ne želim reći 'ne' ničemu jer je ovo jedinstveno iskustvo – zaključila je mlada Portugalka.