SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA: Gorki Žuvela: Svi se boje razgovarati!
HULU Split i Dalmatinski portal daju riječ umjetniku
U Split sam došao, mislim, 1978. ili 1977. godine. Recimo da je to bila 1977. godina. Ja sam studirao u klasi profesore Stančića, umjetnika koji nije imao nikakve veze s politikom, nikakvom društvenošću; nisam nikada bio predsjednik razreda, ravnatelj škole, nisam nikad bio uključen čak ni u sindikat, niti u sve ove partije ili ne-partije. Bio sam određen lijevim, ali nisam bio oživljen u lijevom ili s onim što je u Splitu bilo lijevo. Ja sam se u životu dobro izvještio da izbjegavam suvišne pojmove koji se nalaze u nekom pitanju. Nikada nisam pristajao na te konvencije scene, sve ljude koji su bili autoriteti, nisam ih, takoreći, niti osjećao.
- Ja svakodnevno zalijevam cvijeće, kao što znate. I nadam se da ću svoje zalijevanje i nastaviti. Ja se uvijek šalim, jer u svakom odnosu tražim izazov za razgovor. Ali nitko neće da razgovara. Svi se boje razgovarati.
- Da smo mi svjesni, nama ne bi trebao ni predsjednik. Nama treba struka koja će podržati naš rad i kritički se prema njemu odnositi. Zapravo, mi najviše gubimo u tom kritičkom kontekstu. Mi nemamo kritičku sredinu, ovi mladi dečki još nisu shvatili da je kritički odnos taj koji afirmira neku stvar koja je pozitivna.
- Umjetnost je ono što me apsolutno određuje. Postoji nešto što se zove geneza. Netko ima genezu iz Splita pa se to odmah prepozna u Zagrebu. Mislim da se ljudi oslanjaju na ono što imaju i na ono što znaju. Sve ono što mi imamo i znamo dio je naše određenosti i rada na sebi. Mislim da sam odredio sebe svojim načinom rada, djelovanja.