Teško je definirati bilo što na svijetu, a pogotovo nešto tako komplicirano kao Split. Mi počivamo na spoju dvije suprotne sile (sveti Duje i Dioklecijan) od kojih se dalje gradilo sve do danas. To su dvije suprotstavljene energije koje su istodobno i duhovne i materijalne, i koje se na neki način negiraju.
- Mi umjetnici svjedoci smo na vlastitoj koži želje da materijalizam zavlada ovim gradom. Prvo smo istjerani iz gradskih prostora, zapamtimo samo Umjetnički salon u Krešimirovoj, sjeveroistočnu kulu, pa Protiron... Konačno smo istjerani i iz Dioklecijanovih 'supstrukcija'. Želji da se ovaj grad pretvori u bankomat, kasu ili casino, umjetnost i duhovnost - a umjetnost jest duhovnost! - čista su smetnja. Zato imam dojam da je taj sukob danas zapravo najjači, ali ne na području umjetnosti. Mi kao umjetnici danas smo možda prvi put ujedinjeni jer smo svjesni da nam je zaprijetilo nešto veliko: kapital i politika spojeni u jedno, sa željom izvlačenja maksimalne materijalne koristi iz nečega što je građeno da bude uzor ljepote čitavom svijetu.
- Veselim se ako uspijemo imati Splitski salon gdje ćemo po prvi put moći vidjeti gro splitske likovne scene na jednom mjestu i da će konačno dijete koje raste u ovom gradu moći sa svojim roditeljima pogledati tko to sve živi i stvara u ovom gradu i čije radove će moći tijekom svog odrastanja pratiti. To je nešto što dugo, dugo vremena nije bilo moguće.
- Za mene je umjetnost dio života. Ona mora biti toliko iskrena da u ničemu nije produkt mog promišljanja, stavljanja na papir i zabilježbe koja glasi 'sutra ću napraviti to i to'. Ona mora proizlaziti iz mog vlastitog bića i mog iskrenog života. Smatram da umjetnici moraju reagirati na sve načine. Ako osjete poziv za politiku, za aktivizam ili za umjetničko djelovanje kroz performans ili bilo koji drugi medij, ne biti sputani onime što je strogo naša forma izražavanja jer sve je to u konačnici dio cjelovite osobe koja se zove umjetnik i čovjek. Moje poimanje umjetnosti i slikarstva je bavljenje čistom estetikom i ljepotom u nekim idealiziranim formama i normama, ali to ne znači da ne cijenim i ne prihvaćam i nešto što to negira. U estetskom smislu smatram da bi posao umjetnika bio da svijet čini ljepšim, a ne ružnijim.