Osjećam se da sam dio scene, ali kakva je scena ne znam. Ona je vjerojatno disperzirana na svakog umjetnika posebno. Ja sam čak više povezan s ljudima u Zagrebu nego u Splitu, nažalost. Mislim da je ovdje svatko za sebe! Zavuče se u svoj atelje jer nema gdje i radi, a onda izlaže u Galića ili gdje već, u Podrumima.
- Mogu reći da protežiranje postoji otkad postoji čovjek. Protežiranje je sastavni igrač ljudske civilizacije, samo je bitno je li to protežiranje prenaglašeno ili nije…? Ima toga… Ali to me čak nije ni briga. Ako i postoji, nije me briga…
- Osjećam se dobro. Povlašten sam u smislu što kreativno stvaram umjetnička djela, ali mogu početi priču da sam kao mali prije naučio crtati nego pisati, tako da sam već kao dijete znao da ću biti umjetnik.