Moj uvid u takozvanu splitsku umjetničku scenu je preko faksa i kolega koji se time bave. Mogu konkretno govoriti o svojim kolegama studentima, par generacija mlađih, par generacija starijih. Čini mi se da je situacija puno bolja nego prije pet-šest godina. Znači imamo dosta izložbi, imamo dosta suradnji. Imamo Bez naziva koji se pojavio u međuvremenu, a koji je - smatram - sjajna platforma za izlaganje i za komunikaciju s publikom i kolegama. Ja gledam pozitivno na život općenito pa i na ovu situaciju. Smatram da može biti bolja, ali super…
- Umjetnik nije toliko bitan u sociopolitičkom kontekstu. Smatram da je puno bitniji u individualnom razvoju, u duhovnom razvoju. Znači, to je osoba koja direktno komunicira nešto iz svoje unutrašnjosti, nešto što tu osobu čini čovjekom, humanom.
- Odrastajući u Splitu devedesetih, mogu reći da sam pogrdno gledao na riječ umjetnik. Nama je to bilo smiješno, i mojoj familiji i meni. Najbliže umjetniku što smo mi gledali, to je bio lik Servantes iz Malog mista. Da mi je do prije par godina netko rekao ti si umjetnik, ti ćeš se time baviti, nasmijao bih mu se zato što bih se prvo sjetio tog lika… Tako da…