Splitska scena sama po sebi za mene je jedan eksperiment. Iskreno, vrlo malo o toj sceni znam. U zadnjih deset godina koliko sam bila prisutna ovdje pratila sam nekoliko Splitskih salona, a najzanimljiviji mi je bio onaj koji se bavio kiparstvom, gdje uopće nisam bila pozvana, gdje su progovarali o kiparstvu na jedan meni vrlo čudan i neprihvatljiv način. Međutim, to sam smatrala legitimnim. Umjetnička praksa koja nije duboko uronjena u likovnost, koja se pojavljuje kao nekakva subverzivna umjetnička praksa meni osobno još uvijek nije niti prisna, niti razumljiva, niti je mogu postaviti u neki kontekst umjetnosti kojom se ja bavim… Ali je a priori ne odbijam niti smatram da je možeš negirati. Ona je tu prisutna i s njom treba na neki način komunicirati. Ja mogu jedino komunicirati iz direktno umjetničkog, kiparskog, zanatskog dijela kojeg poznam, na kojem jako puno radim, i za koji smatram da imam legitimitet izaći i izgovoriti kontra njih ono što imam… Međutim, te subverzivne prakse umjetnosti nisu nikakva novina. One su uvijek javljaju u društvu u onom trenutku kad dolazi do nekih sukoba u društvu. Jer i umjetnosti, i kulturi kao širem pojmu, politički i društveni uplivi uvijek daju ogromni legitimitet. U kontekstu društvenog angažmana to nije zrcalo društveno, već pokretač društva i sve to smatram legitimnim.
- Meni je općenito taj fenomen kustosa danas jako zanimljiv jer su kustosi odjednom postali super zabavljači i vrlo zanimljivi ljudi, dok su u doba mog studija bili stvarno dosadni predavači ili organizatori nekih dosadnih izložbi… Promatram što se događa u suvremenim galerijama i muzejima i u kontekstu toga ne da su napravili jednu revoluciju, nego kriminal nad nama umjetnicima… Kustosi jednostavno danas stvaraju sami svoj umjetnički uradak time što umjetničkog rada nema - ili uopće nije potreban - pa sam sadržaj postaje umjetnički uradak i oni postaju autori. Smatram da su napravili nasilje nad umjetnošću u jednom kontekstu suvremene umjetnosti. Mislim da je umjetnik čuđenje u svijetu i taj fenomen samim time umjetniku daje jedan kultni status, gdje je on, kad se pojavi u nekoj sredini, znamen. Samim time on može, možda ne primarno, ali sekundarno, utjecati i na društveno mišljenje i postupke i mijenjati ih…