SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA Edvin Dragičević: Mi ne postojimo za većinu ljudi

U percipiranju scene mi uopće nismo objektivni. Onaj mali krug koji je oko nas, mi njega percipiramo kao scenu, a oni koji ne pripadaju tom krugu, oni nisu scena. To uopće nije objektivno. Tko ugrabi više medijskog prostora, taj je prisutniji i onda on kao predstavlja 'scenu'. Tako je u svim poslovima, tako je i u našem poslu, znači ovom nekom koji bi trebao biti naoko mekan i duhovan. Situacija nije takva, tu se ljudi grizu jednako kao i u politici. Za dobiti svojih pet minuta u medijima. Ista je stvar. 

- Većina ljudi koji se bave likovnim, ili bilo kojim drugim vidom umjetnosti, pomalo su rezignirani. Ne, poprilično su u stvari rezignirani s tom nekakvom ulogom umjetnosti u društvenom previranju. Mali pomaci jesu mogući, ali opet se postavlja pitanje: tko uopće gleda tu produkciju? Tko konzumira umjetničku produkciju? To je mali krug koji bi ionako bio svjestan o nekim pitanjima. Prema tome pitanje je koliko se daleko čuje naš glas, koliko ga čuju građani koji su obični, koji nisu iz struke, koji ne idu na izložbe, na koncerte... Oni idu na neke druge koncerte na koji mi ne idemo. Nećemo nikada ni ići. Kako ćemo mi mijenjati nešto ako nismo prisutni? Nas se praktički ne vidi. Mi živimo u nekom našem zatvorenom svijetu, svi se poznajemo i družimo se i to je ta kao nekakva 'scena'. A koliko nas vide ostali? Oni uopće o nama ne razmišljaju. Mi ne postojimo za većinu ljudi.