Nisam prisutan u Splitu otkad sam diplomirao na zagrebačkom fakultetu. Odmah sam otišao na studij scenografije, s tog studija u Pariz, iz Pariza u New York... Ali sam nastavio izlagati u Splitu mahom kroz ljeto. Puno mi je ljudi u tome pomoglo. Moja misao vodilja je da je cijeli svemir nastao u kaosu, u velikoj eksploziji. E sad, ako je nastao u velikoj eksploziji, onda je to jedna postepena organizacija koja je u prirodi samoj. Tako bi trebalo biti i u slici. Počinje kaosom, a završava nekim redom. Sve je u gibanju.
- Živimo u jednom aglomeratu i reagiramo na sve moguće utjecaje koji dolaze sa svih strana. Neke primamo kao pogodne za nas, a neke odbijamo. Umjetnici su podložni tom utjecaju, jedni reagiraju na jedan način, drugi na drugi… Svi imaju svoje mjesto pod suncem. Stara je teorija da je umjetnost umrla, pogotovo slikarstvo. Još nekako skulptura i gura. Čak je i Michelangelo rekao 'io non son dei pittori, sono dei scultori'. Dobro, u ono doba to su bili manuali. Sigurno da i arhitektura i skulptura imaju budućnost. A slikarstvo? Što mu Bog da! Splitska publika me prihvatila kroz gole žene jer je to prilično privlačno bilo. Te forme, krugovi i kugle...