Surađujem s jednom za mene živom scenom koja je aktivna, koja provocira i djeluje na području socijalnog, političkog, prati zbivanja i reagira na njih. Postoji neko živo tkivo koje djeluje u Splitu. Split ima jedan svoj vid prkosa, reakcije i to se jasno aplicira na umjetnost i na umjetnika. Taj splitski dišpet... Rijetko kad se dogodi neki politički potez brutalniji, a da ne stigne neki odgovor ili reakcija od nekog umjetnika.
- Nisam nikako zadovoljan današnjom pozicijom umjetnika. Cijelo društvo ide prema nekoj talijanskoj verziji gdje je spojeno ministarstvo kulture i turizma, i gdje se na umjetnost gleda kao na zabavu, entertainment. Danas smo zasuti raznim medijima i raznim pogledima, i mislim da je dužnost umjetnika da kritizira i da na neki način probudi kod ljudi kritičku svijest, odnosno da oni sami, propitujući stvari, dođu do nekog svog filtera... Mislim da se upravo zbog tog današnjeg medijskog bombardiranja kod ljudi treba razviti neki kritički stav, promišljanje i preispitivanje svake informacije. Upravo to je ono što umjetnici čine kroz svoje radove: propituju i kritiziraju.
- Suradnja umjetnik-kustos je bitna i ona treba biti obostrana. Danas često kustosi zadaju jednu temu i čekaju da dođu prijave i radovi koji upadaju u njihove teme. Možda to i nije najsretnije rješenje.