U Splitu se događa sličan scenarij kao i u ostalim provincijalnim gradovima, svjedočimo onome što je Žižek definirao kao 'jezivu logiku kapitala'. Umjetnici imaju izbor da potpuno uđu u taj 'kapitalni' svijet i odbace svoju ulogu te se pretvore u poduzetnike u kulturi. To u pravilu znači ulazak u 'kolo klijentelizma', odnosno, nije bitno ono što radiš već koga poznaješ i koliko si sposoban pogaziti vlastite slobode da bi se svidio određenoj vladajućoj grupaciji. Sama scena je razjedinjena ponajviše jer umjetnici žele postati podobni. Nalazi se na raskrižju, a svjedoci smo potpune destrukcije nezavisne scene od strane aktualnih gradskih struktura. Ako kao scena ne ustanemo s jednim čvrstim odgovorom, koji u jednom trenutku mora imati neku vrstu nasilne forme, bit ćemo kao scena potpuno uništeni i zbrisani.
- Što se tiče pozicije umjetnika danas, parafrazirao bih svog mentora Dragana Živadinova koji umjetnike etimološki dijeli u dvije kategorije: zapadnog i istočnog umjetnika. Zapadni umjetnik radi isključivo zbog kapitala i slave, dok istočni umjetnik ima za cilj kritiziranje i pozitivan utjecaj na društvo. Samoga sebe bih ubrojio, naravno, u istočnog umjetnika.