Te podjele praktički postoje svugdje i nije to specifikum splitske likovne scene. To je na neki način preslika situacije u društvu. Postoji ta nekakva borba klanova… Ona nije dominantna, ali se provlači svuda u društvu pa tako i ovdje.
- Smatram da ne bih mogao biti ništa drugo osim umjetnik. Slikarski medij je nešto što mi pruža dosta kompleksne i - rekao bih - zadovoljavajuće mogućnosti izražavanja i istraživanja. Ja nisam u tolikoj mjeri okrenut prema vanjskim fenomenima i nemam nekakvu ozbiljnu namjeru mijenjanja svijeta, na čemu se danas u umjetničkom stvaranju možda više inzistira. Inače sam protiv svih imperativa i definicija što bi umjetnost zapravo trebala biti, pogotovo danas. Danas je to nešto što je ostavljeno svakom umjetniku ponaosob da sam definira. Pozicija umjetnika danas bitno je drugačija. Neki dan sam razmišljao: zamislimo današnji svijet da se Picasso nije rodio? Da nema Picassa…? Da ga izbrišemo iz svih knjiga? Bi li svijet izgledao bitno drugačiji? Ne bi! A njega se smatra nekakvom velikom revolucijom u slikarstvu i mišljenju... Da smo makli Teslu današnji svijet bi bio nezamisliv, ali ako bismo makli Picassa, mogli bismo komotno živjeti i bez njega. Mislim da je moguće da umjetnik mijenja svijet, samo se to događa na suptilnijim razinama i to je zapravo pitanje evolucije. Nema tu nekih velikih revolucija. To je dugotrajan proces…