Splitska scena koliko je povezana, toliko je i podijeljena. Bit ćemo konkretni i realni, nećemo lagati sami sebe. Ta podijeljenost ovisi od pojedinaca, događa se između pojedinca i pojedinca, između grupe i grupe... Najviše sliči na priču o Romulu i Remu i vučici koja ih je dojila. Svi znamo kako je završila priča o Romulu i Remu. Romul ubija brata, a dojilo ih je isto vučje mlijeko. Nije bitno tko je vučica! Vučica će se sama prepoznati. Vučica je sklop svih institucija s više 'čiča', s više medijskog prostora, s više akademskog prostora… Sad je stvar je li taj Romul ubio Rema kasnije ili je Rem sam odustao od te 'čiče' ili sise vučice? I u tome je poanta cijele priče. A da ne pričamo o osnovnoj podjeli koja traje još od Smoje, o podjeli na vlaje i bodule, i tko je u kakvim institucijama i kako djeluje…
- U našem društvu jako je žalosna pozicija umjetnika. Trebali bi najprije banalizirati i definirati: što je to umjetnik u našem društvu? Svakodnevno čitamo i gledamo medije gdje veći prostor ima sin od tamo neke naše pjevačice, nego jedna dobra izložba umjetnosti koja se dešava u našem 'malom mistu'.
- Prije svega sam pristalica stava da treba naći svoje mjesto pod suncem, izboriti svoje mjesto pod suncem i graditi svoju umjetnost. I sigurno da nisu svi ljudi u istoj startnoj poziciji.