Mislim da se scena može promatrati s puno različitih aspekata. Ja je gledam kao izrazito raznoliku. Ima dosta ljudi koji rade, i umjetnika i kustosa. Isto tako mislim da je vidljivost scene koju mi tako vidimo upitna jer je pitanje koliko je ona vidljiva prema vani. To je najveći problem.
- Pitanje o umjetniku i umjetnosti koji mijenjaju svijet je utopističko. Koliko danas bilo što može promijeniti svijet, to je pitanje. Ali to je u redu jer je umjetnost jedna od rijetkih stvari u svijetu koje danas sebi mogu dozvoliti utopiju i ideale. Koliko može promijeniti svijet? Može promijeniti neka stajališta, gledišta, može se potruditi osobito danas kada govorimo o društveno angažiranoj umjetnosti. E sad, konačni rezultati? Ne znam što se očekuje. Neke velike promjene kroz umjetnost. Mislim da je bitno ako se utječe bar na nekoga da se počne preispitivati, to je u redu. Ali tu se možemo vratiti na onaj početak razgovora o tome koliko smo mi vidljivi. To je nekako krucijalni problem. Problem je u tome što se svi mi na kraju zavrtimo u jednoj priči koja postaje samo nama bitna, a prema van kao da se stvara nekakav autizam, zaboravi se jasna poruka koja ide iz nečega.