Ljudi se uvijek grupiraju. Meni je prirodno da te grupacije postoje i u samoj umjetničkoj sceni. Ono što je bitno je da unutar tih grupacija postoji međusobna komunikacija, međusoban respect. Kada toga nema, kada se određene skupine smatraju iznad određenih stvari i nemaju te otvorene linije komunikacije, i sebe smatraju u nekom posebnom položaju, onda tu nastane problem. Ne postoji crno-bijelo s obzirom da se radi o ljudima. Ljudi su šareni i odnosi među njima su uvijek šareni i negdje ima respecta, negdje ga nema. Negdje ga nema gdje bi ga trebalo biti, negdje ga ima gdje ga ne bi trebalo biti. To je šarolika stvar koja može biti inspiracija, može biti sila koja će nekoga inspirirati da učini nešto, da učini nešto više, da učini nekakav iskorak. Meni padaju na pamet mala djeca. Kako dijete dobiva svoj identitet? Tako da gura mater, tako da isprobava gdje mater počinje, gdje mater završava i kroz jedan taj naizgled konflikt ono u biti sebe definira. Nekako se počinje odvajati… Dijete pokušava naći svoj identitet. Tako da ponekad i u tim situacijama čovjek može izvući nešto pozitivno, može vidjeti gdje je njegovo mjesto… Ali uvijek mora postojati nekakav otpor da bi se dogodila neka heureka.
- Mislim da umjetnost i umjetnik imaju veliku odgovornost u društvu zato što je imperativ umjetnika drugačiji od imperativa bilo koga drugog. Umjetnost se bavi stvarima koje nisu komoditet, da se tako izrazim, one nisu stvari za prodaju. Moje je mišljenje da jedino što ima vrijednost na ovom svijetu jest ono što nije za prodaju. Tako da bilo što što ima vrijednost u bilo čemu zapravo jest umjetnost, zapravo jest umjetničko. Kad se netko posveti samo bavljenju umjetnošću, mislim da to samo po sebi može biti i zastrašujuće, ali samim time mislim da nosi veliku nagradu kada ta umjetnost radi što bi trebala raditi, a to je da pomiče granice, da inspirira ljude, da ljude tjera na određena pitanja. Jer kad kupim bilo kakav proizvod, on mene ne tjera na pitanja. Umjetnost ne bi trebala biti takva, ne bi trebala biti bullshit propaganda. Ona bi zbilja trebala napraviti tu nekakvu promjenu kao što je uvijek i radila u društvu. Kad pogledate u renesansi tko je pomicao granice znanosti, tko je pomicao granice mišljenja - to su bili umjetnici. Sad, kod nas nije više kao u renesansi, situacija je bitno drugačija. Nitko ne može osporiti genij jednog Jobsa, jednog Gatesa i ekipe koja je napravila taj neki iskorak, koji se u biti i bavio umjetničkom mišlju. Oni su se bavili apstraktnim pojmovima i situacijama koje su onda uobličili kroz taj medij koji se zvao kompjuter. Oni su napravili alat, ali umjetnost ide iznad alata. I to je ta stvar kod umjetnosti.