SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA Neli Ružić: Zbog bliskosti nema kritičnosti

Ja sam dobro poznavala scenu devedesetih, sadašnju tek upoznajem. Mislim da su se stvari bitno promijenile. Onda nije bilo nikakvih sredstava, no danas imamo sredstva, imamo birokratizaciju umjetnosti, što je veliki problem po mom mišljenju. Što se tiče splitske scene, mislim da imamo upravo tu boljku, birokratizaciju umjetnosti koja je inače i šire postavljena, rekla bih globalno, i s druge strane imamo dosta tih manifestacija likovnih koje povlađuju nekom, ne bih rekla čak ni tržištu, nego općem ukusu. I s treće strane mislim da imamo jednu snažnu scenu, aktivističko umjetničku, što se isprofilirala pretpostavljam zadnjih desetak godina. Dakle, imamo to i imamo par snažnih autora. Razdijeljenost postoji, postoji možda i nepomirljivost pozicija. Ono čega mislim da nedostaje je kritičnost, dakle upravo zbog te neke bliskosti scene, ljudi koji se poznaju, ljudi koji zajedno provode vrijeme… Nema dovoljno promišljanja i kritičnosti.

- Mislim da umjetnik može puno toga… Umjetnost je uvijek taj simbolički prostor, bez obzira što može utjecati na onaj faktualni, stvarni prostor, dakle prostor realnosti i stvarnosti. Ali u principu mi radimo u tom nekakvom simboličkom prostoru koji nije beznačajan, izuzetno je značajan. On zaista može mijenjati stvari. Koliko umjetnici doista žele mijenjati stvari, to je isto pitanje. Mislim da se stvari mogu mijenjati upravo kroz umjetnost, ali kroz tu nekakvu količinu afekta, količinu simboličke snage koja može mijenjati stvari u drugome. To može biti jedan čovjek, dva čovjeka…