SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA Nina Jurić: Zašto se umjetnici zajedno ne bore?

Mislim da je generalno teško nešto u Splitu napraviti zato što je u početku rada sve u redu, ali onda razne institucije zatraže da stvari koje radiš odgovaraju onome što one žele da se napravi i da se priča, a ako pokušaš raditi nešto što je kritički, nastaju 'blaga' odupiranja tvom projektu itd. Postoje neke institucije koje malo koče proces, a što se tiče likovnih umjetnika u gradu, mislim da su oni manje-više uvijek spremni za suradnju. Kada se govori o tome postoje li neke podjele na našem umjetničkom području, mislim da se mlađa generacija umjetnika nekako više drži za sebe, naravno ukoliko ih zanimaju isti problemi i pristupi u umjetnosti, dok se stariji umjetnici opet drže po strani i s nekakvim svojim stavovima i pristupima u umjetnosti. Nisam do sada vidjela neke velike projekte gdje su međusobno svi surađivali, osim da su im radovi bili postavljeni na istom mjestu, što možda nije dovoljno. Mislim da bi se opća slika čitave naše scene mogla popraviti kad bi umjetnici pronašli neki zajednički jezik i zajedno pokušali raditi na ostvarenju nekih ciljeva koji su bitni za poboljšanje same scene: dakle ne postoji dovoljno izložbenih prostora, ne postoje financije… Mi nismo zajedno u tome boreći se za isti cilj i to bi bila moja kritika kulturnim djelatnicima u našem gradu.

- Svi ljudi koji rade u području umjetnosti zapravo imaju jako male šanse. Iz pozicije povjesničara umjetnosti i kustosa, samo kad pričamo o mogućnosti zaposlenja, priča postaje smiješna i jednostavno prestaje. Šanse da kao povjesničar umjetnosti dobiješ neko kvalitetno školovanje i mogućnost za praksu, a pogotovo posao koji će biti plaćen, nikakve su. I to je veliki problem. Ako nemamo kvalitetan kadar u tom području, jako je teško očekivati da ćemo moći imati kvalitetno organiziranu umjetničku scenu.