Što se tiče splitske scene mislim da ona postoji, odnosno postoji htijenje, dobra volja, postoji energija, pogotovo mlađih generacija svih smjerova na Akademiji i povjesničara umjetnosti. E sada, postoje priče o fragmentaciji te scene. Mislim da ima tu istine. To je problem splitske scene koji se nadovezuje na mentalitet, splitski kontekst u kojem se ona događa. Mada je po meni pomalo nezrelo i neozbiljno takvo lokaliziranje umjetnosti! Tu je zapravo geneza te fragmentacije. Geneza je u nekom smislu i neznanje. Umjetnost je nešto puno šire i puno veće nego što se može staviti u lokalne okvire… U pitanju su također i taštine jer ipak su tu ljudi koji generiraju takvo stanje. Koliko imam saznanja većina mladih umjetnika je izvan toga konteksta i važno je očuvati takvu pozitivnu energiju, ne opteretiti ih prošlošću, onim što je bilo, nego ići dalje.
- Pozicija umjetnika u društvu nije ništa manje važna nego pozicija svih ostalih društvenih čimbenika, dapače, čak je i važnija jer je umjetnik alternativac. Nije bilo društva bez umjetnosti, nikad do sada. Tako ga neće ni biti. Danas pogotovo, kad su prisutna zatiranja i ignoriranja umjetnosti u postmodernističkom neoliberalnom društvu, kad je prisutno opasno zatiranje umjetnosti na račun materijalnog. Umjetnost je danas još potrebnija. Ona mora biti ozbiljna. Ona ne treba tražiti poziciju, ona poziciju ima, samo je treba braniti, kao što je brani filozofija, znanost i religija. Mislim da je jednom i Duchamp rekao da ne vjeruje u umjetnost, ali da vjeruje u umjetnike. Pozicija umjetnika je itekako bitna! Umjetnost je jedno ozbiljno područje, ono je šire od ijedne znanosti. Nijedna znanost ne može biti široka kao umjetnost, umjetnost se tiče svih, nema onog područja kojeg se umjetnost ne tiče. Nijedna znanost se ne mora ticati umjetnosti, ali se umjetnost može ticati svega.