Mojim dolaskom u Split sedamdesetih godina osjetio sam da je bilo teško postati član Udruge likovnih umjetnika. Ja sam se onda za jednu izložbu pripremao pet godina, kao i ostali dečki. Procjena kvalitete radova onda i danas je sasvim drugačija, likovni pogledi na svijet su vrlo široki i pod utjecajem različitih strujanja.
- Idejna rješenja su prepoznatljiva i ljudi, nažalost, biraju stvari iz revija, koje su negdje viđene. To je vrlo neugodno za reći. Ja to zovem 'indigo umjetnost', kad se dogodi da nekoga prepoznate kod mlađih ljudi. Listaju se različite revije... Danas je scena toliko široka da je ljudi ne prepoznaju. Danas su čak nagrađeni radovi koji kopiraju one iz svjetskih revija. Osobno sam prošao i Arpa, Brancusija, pa i Hepworth, ali ostao sam blizak svome, toplom, mediteranskom... Danas ljudi muče kamen. To je šteta.
- Treba biti čist, jasan, svoj na svome, sa svojim materijalima i sa svojim idejama. Kod mladih ljudi se često javlja manirizam. Nama mladi ljudi nestaju jer se neki njihovi autoriteti nametnu svojim ja. Polovica moje generacije otišla je odavno, ja sam ostao, ne znam ni sam zašto...