Za temu ovogodišnjeg Salona kojom se ja bavim, riječ podjela je jednostavno promašena. Propitujući stanje u našem likovnom društvu u posljednjih deset godina radije bih odredio riječi koje za mene puno bolje opisuju proteklo razdoblje: zloupotreba, kriminal, krađa, kleptomanija, lopovluk, pronevjera, isključivost, jednoumlje, netolerancija, samovolja, uzurpacija, sudioništvo. A sve legalno i u službi umjetnika i umjetnosti!
- Svi mi nešto radimo i kao produkt tog rada nastaje proizvod. To može biti video uradak, fotografija, instalacija, igrokaz, mokraća, velika poruka, mala poruka, šetnja, remek-djelo, besmislena poruka, angažirano djelo, provokativno djelo, sado-mazo seansa, nešto što ja ne znam što je, nešto što nitko ne zna što je; može biti skulptura, slika, grafika i tako dalje. E sad, nekima se tu i tamo obrati netko nekad i kaže: ja bih volio Vaš rad, koliko košta? Većini se nitko nikad ne obrati. Svi mi pokušavamo živjeti, netko od svog rada, a netko od novca poreznih obveznika koje dobiva od istomišljenika koji su planski i smišljeno raspoređeni po raznim uredima za kulturu, galerijama, društvima i udrugama. To je za mene položaj umjetnika.