SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA Tanja Ravlić: Split je malo mjesto, mogućnosti su limitirane
HULU Split i Dalmatinski portal daju riječ akademskoj slikarici
Upitno je to pitanje: je li nešto postoji? Pa je tako i sa scenom. Jer ako se to pitamo znači da ne postoji i da je tražimo u magli. Tako da ono što mene interesira prije scene jest pojedinac. Pojedinci su ti koji tvore neku scenu. Scena ne može biti isplanirana. Scena je nešto što nastaje slučajem, ali ne slučajem da 'padne iz vedra neba', nego postoji nekakva tenzija, interesi snažnih i autentičnih pojedinaca. I u jednom trenutku scena se dogodi! Ponavljam, ono što mene zanima više su pojedinci, umjetnici. Mislim da je važno istaknuti, ako ćemo pričati o stvaranju scene, to što ne postoji krivac. Postoji jednostavna činjenica da je Split malo mjesto i mogućnosti su limitirane. Kada su mogućnosti limitirane, onda je i djelovanje limitirano. Znači, ako imamo pet galerija umjesto pedeset, naravno da će postojati nekakve vrste tenzije. Mislim da se problematika otvara u krivom smjeru zato što moramo biti svjesni da kad stvari postanu jasno definirane, a ne u magli, ne u sivoj zoni, tada će oblik izaći. To znači da ne možemo stavljati različite elemente u isti core. Svaki pojedinac ima različite kapacitete djelovanja, netko veće, netko manje.
- Umjetnik je jako bitan i Split ima taj interesantan i ogroman kapacitet kod pojedinaca… Ipak je zanimljivo da sve dođe do jedne razine i dalje ne ide, ne može se djelovati…
- Ja sam umjetnički dar osvijestila negdje u srednjoj školi i otišla sam s osamnaest godina na školovanje u Rim. Negdje podsvjesno, a propos društva i grada, ovaj mi je prostor kao mladoj osobi bio limitiran. U Rimu i Berlinu sam našla dovoljno mogućnosti i prostora. Vraćam se na ono da nema krivca, nisu krivi umjetnici, jednostavno smo tu gdje jesmo. Ali još uvijek smatram da ukoliko autentično djelujemo, tu se onda može nešto napraviti. Ali za autentičnost treba imati hrabrosti.