SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA Tea Morić Šitum: Ženama je teže nego muškarcima

Splitska likovna scena je poprilično zanimljiva biljka. Dugo pratim zbivanja na splitskoj sceni i mislim da je dosta autohtona u odnosu na Zagreb; studirala sam tamo pa mogu napraviti paralelu. Zagrebačka likovna scena se dosta oslanja na jedan europski moment, čak bih mogla reći i kopirajući moment, dok se na splitskoj likovnoj sceni događaju neki momenti individualnosti.

- Izlagati na Salonu bila mi je velika želja. To je bila top izložba na kojoj netko može sudjelovati. Ako sudjeluješ na Splitskom salonu, onda si doživio veliko priznanje. Uvijek je podjela u umjetničkom svijetu između starijih i mlađih, između onih koji su stekli nekakav renome i onih koji tek dolaze na scenu. Čini mi se da je podjela između konceptualne i, nazovimo, tradicionalnije likovne scene dosta aktivna i tu bih se bazirala na temu podjele. Mislim da je sama scena nesretno razjedinjena i da nas to čini slabijima umjesto jačima.

- Svaki je umjetnik odgovoran u odnosu na to koliko zna. Odgovornost svakog umjetnika ponaosob je njegova osobna stvar. Nikad umjetnicima nije bilo teže nego danas. Većina ljudi koje poznajem mora raditi barem jedan posao sa strane da bi se eventualno mogli baviti svojim radom… Mislim da to nije nimalo jednostavna pozicija jer egzistencija je svima na klimavim nogama, a posebno umjetnicima. A biti umjetnik i imati obitelj - mislim da je to jedna stepenica poviše toga. 

- Mislim da se pozicija žene još dosta razlikuje od one muškarca u našoj struci. Čula sam komentare: 'Nemoj se uopće truditi jer ti ćeš se ionako udati, roditi i imati djecu.' I od starijih kolega sam čula komentare: 'Ti si ženskica, bolje da si profesor, nemoj se uopće baviti radom, nema to smisla…' Općenito mislim da je ženama teže nego muškarcima.