Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA Toni Horvatić: Da samo jedan posto Splićana dolazi na izložbe mi ne bismo imali gdje s njima
Splitska umjetnička scena Piše: 'Abeceda' 39. Splitskog salona

SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA Toni Horvatić: Da samo jedan posto Splićana dolazi na izložbe mi ne bismo imali gdje s njima

HULU Split i Dalmatinski portal daju riječ povjesničaru umjetnosti

Ja na scenu ne gledam kao na neki predmet, kao na neku amorfnu masu, nego više kao na skup aktivnosti koje su potrebne za sve sudionike, uključujući i umjetnike i povjesničare umjetnosti i sve one ljude koji participiraju unutar nečega što bi eventualno mogli nazvati splitskom scenom. Jer kad kažemo splitska scena - da se ne bi krivo shvatilo da je to jedan skup kojemu mi znamo definiciju - zapravo to je jedan život koji je stalno prisutan, koji se stalno mijenja, kojeg je teško jednostavno obuhvatiti u nekoliko rečenica i u kojem zapravo vidim da treba stalno i kontinuirano participirati, praktički dvadeset četiri sata na dan. S druge strane, koliko god je ona vidljiva iznutra, insajderima, toliko je ona, što je paradoksalno, nevidljiva 'ostatku svijeta'. Na primjer, kad bismo uzeli samo 1% ukupnog broja stanovništva grada Splita da dođe na svaku izložbu, mi ne bismo imali prostora za smjestiti sve te ljude. 10% da dođe, to bi bila senzacija! To je nekakvo moje viđenje: splitsku scenu doživljavam kao skup svakodnevnih nužnih aktivnosti na poboljšanju likovnog života u gradu. 

- Scena je bogata utoliko što je sačinjavaju kreativni pojedinci koji usprkos svim teškoćama, osobito onim životnim, ne odustaju. To znači da ih pokreće jedan unutarnji impuls. S jedne strane, to je jako dobro jer osigurava vitalnost i budućnost  ali, s druge strane, strukture koje bi mogle pripomoći, prvenstveno u produkcijskom smislu, uvijek računaju na to da su ti ljudi sami sobom ucijenjeni. Naime, bili dotirani ili ne, oni će uvijek biti tu i raditi jer je to više osobna životna misija pojedinca. U njoj će sudjelovati iz nekih drugih pobuda nego što je to biti vidljiv na nečemu što bi se eventualno moglo nazvati scenom. 

- Sama pozicija autorâ uopće nije optimistična u društvenom okruženju u kojem žive i rade. Više ima razloga zbog kojih bismo mogli odustati od cijele priče nego razloga zbog kojih bismo trebali ostati.

Vaša reakcija na temu