Mislim da se splitska likovna scena poslije rata raspadala. Prije rata ona je bila međunarodna, nije bila samo splitska. Bila je na širem prostoru, bilo je izložaba na ulicama, dvorovima, na rivi - pada mi na pamet i Ruža vjetrova. Od rata naovamo bili su to samo Splićani, mladi umjetnici i oni koji su zastupali nove tehnologije, video i sl., tako da smo mi koji radimo rukom, kipari i slikari, bili zapostavljeni i čak proglašeni passé. Takvi umjetnici su bili proglašeni drugom ligom, što nije u redu jer svi smo mi različiti i na toj različitosti treba graditi svu tu ljepotu… Jer mi ipak radimo za druge ljude, ne umjetnici za umjetnike, nego za širu masu i njima mi dajemo dušu, duhovnost, dio sebe…
- Povjesničari umjetnosti imaju subjektivan pristup radu umjetnika. Nemaju 'objektivu'. Ja sam sad kustos, meni se sviđa ovaj umjetnik s instalacijom, a ovaj koji radi skulpture, on mi se ne sviđa, njega neću...