SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA Vedran Perkov: Moraš bit' sivonja da se baviš umjetnošću

Splitska scena, to jest kompleksno pitanje… Što je uopće scena? Mislim da sam naziv scena dolazi iz nekoga više institucionalnog i kustoskog miljea, koji pokušavaju stvari malo staviti u nekakve kutije pa se lakše snaći. Scena bi valjda trebali biti ljudi koji rade, koji izlažu, koji nešto proizvode. Split je premali da bi on imao nešto što bismo nazvali definiranom scenom. Nije to kao berlinska slikarska scena osamdesetih, tamo imaš dvjesto ljudi koji su se izražavali na jedan sličan način u nekome periodu. Naravno, to je grad s par milijuna stanovnika pa se dvjesto ljudi može dogoditi. U Splitu nije tako. Imaš ljude koji su povezani, koji su srodni u načinu rada i to je po troje, četvero… Ili samo jedan… Ne možeš ih skupiti i staviti u jednu škatulu jer je premali broj tih ljudi koji su povezani izražajem da bi bili scena. Međutim, kada spojiš sve te ljude koji izlažu i koji proizvode radove, onda možemo reći da imamo veliki broj ljudi koji rade. Eto!

- Da bi se imala scena, ti moraš uložiti u nju, moraš imati nekakve pretpostavke, moraš imati prostore za izlaganje. Splitska 'scena', odnosno splitski umjetnici su osuđeni na tri-četiri neka prostora koji kontinuirano nešto malo rade, što je nedovoljno da bi ti mogao doći i reći ovo je splitska scena. To su nekakvi sporadični događaji. Za usporedbu uzmimo Splitski salon. Splitski salon je godinama davao nekakav presjek 'scene', ali je taj presjek bio poprilično sužen. To je bila nekakva scena suvremenog likovnog izražaja, dok su ljudi koji se bave nekakvim klasičnim tehnikama, materijalima, temama bili zanemareni, nažalost. Iako se pričalo da se to treba promijeniti, to se nije dogodilo. Ti ljudi jesu tu i rade, ali ih nema. 

- Pozicija umjetnika danas u društvu je…? Umjetnik je višak, u stvari. Ako ćemo zapravo, umjetnik je višak, umjetnost je višak. To je nešto što eto moramo odraditi jer, kvragu, civilizirano smo društvo. Ali najradije bismo to preskočili. Tako da biti umjetnik u nekakvom ovakvom stanju - s obzirom kako se gleda na umjetnike - čista je ludost. I sve proizlazi iz tebe i tvoje vlastite želje, potrebe, nemogućnosti da se nekako drukčije izraziš… U jednom se trenu pomiriš sam sa sobom da si umjetnik. I onda upireš po tome, i onda se trudiš, i onda guraš taj kamen uzbrdo, on će se vratiti… Sizifov posao. Moraš bit' sivonja da se baviš umjetnošću.