SPLITSKA UMJETNIČKA SCENA Veljko Popović: Split je podijeljen grad

Mislim da postoji puno frakcija, postoji puno podijeljenosti. Mislim da je ovo mala scena na kojoj je u nekom trenutku svatko učinio svakome nešto što ovome nije odgovaralo. Isto tako, mislim da na glazbenoj sceni, a tako i na likovnoj sceni, ja gledam iste ljude barem dvadeset godina. Možda ne dvadeset, možda deset… I u toj bari istih ljudi svašta je isfermentiralo, podsvjesno i nesvjesno, svjesno… Mislim da se nećemo daleko maknuti dok svatko gura na svoju stranu i svi su podijeljeni na neki način. Mislim da definitivno postoji podjela: muški i ženski, akademski obrazovani i neakademski obrazovani, uspješni i neuspješni. Podijelili smo se. Mislim da je Split podijeljen grad. Mislim da nam je takva narav, da sporo praštamo, a da dugo pamtimo i da nismo pretjerano orijentirani k boljitku zajednice. Kreativnost postoji u ovom gradu kao što postoji i u svakom drugom. Budućnost je neizvjesna, mislim da je općenito budućnost svijeta neizvjesna.

- Uvijek sam imao želju za komunikacijom, kroz umjetnost mi se činila ta komunikacija najdirektnija. Za animaciju sam se odlučio dijelom i iz praktičnih razloga, dijelom iz konceptualnih. Ja sam općenito takva osoba koja djeluje na tom razmeđu praktičnog i umjetničkog. Skužio sam da tu ima novca, da je to umjetnost koja može biti financirana. Jednom kad je financirana, vidio sam da može biti prikazana i da postoji publika. Ja sam inače slikar i slikarstvo mi se čini previše vezano uz lokaciju, teško se multiplicira a da se ne izgubi izvorna vrijednost, teško se transportira i prikazuje. Kod animacije to ništa ne postoji. Kako mislim da je sam medij izražavanja totalno nebitan, učinilo mi se iz praktičnih razloga da bi dobro bilo izabrati taj medij animacije. I zasada mi se čini da sam donio dobru odluku. I s druge strane, iako to meni nikada nije bio motiv, ispalo je isto tako da, u dobu u kojem živimo, animacija dobro koketira s komercijalom.

- Mislim općenito da je najiskrenije djelovati iz neposredne neke realnosti koja te okružuje. Inače možeš upasti u zamku da klišeiziraš ili da lažno pokušavaš kreirati nešto što nije u tebi.