Igrom prilika svojim sam radom bio jako vezan uz splitsku likovnu scenu. Bio sam uključen u rad Galerije umjetnina, Galerije Meštrović i sličnih institucija, i to sam doživljavao kao privilegij. Mislim da je scena u gradu jako bogata. Splitsku scenu gledam kroz paralelu splitskog škvera. Osamdesetih i do početka devedesetih godina navozi su bili puni i produktivni, baš kao i ondašnji atelijeri. Veličanstveno je bilo posjetiti te atelijere u kojima se radilo, a danas su oni poluprazni i doimaju se više kao neka skladišta.
O umjetnosti mi je teško govoriti. Živim za nju i nelagodno mi je govoriti o njoj. Negdje sam pročitao jednu misao koja glasi da se o velikoj umjetnosti govori malo, a o maloj puno.