SPOJ POVIJESTI I BUDUĆNOSTI Najveći sarkofag na ovom dijelu Jadrana splitski stručnjaci rekonstruiraju uz pomoć umjetne inteligencije
U sklopu Festivala znanost u Arheološkom muzeju se održala zanimljiva prezentacija i radionica ispred velikog i jedinstvenog primjera antičke sepulkralne baštine
Najveći sarkofag s ove strane Jadrana pronađen je 2007. godine u Solinu i od tada drži pažnju restauratora. Zbog svoje posebnosti, stručnjaci primjenjuju se sve moguće metode kako bi se što više moglo znati o vrijednom i jedinstvenom spomeniku.
U sklopu Festivala znanosti koji se ove godine odvija pod krovnom temom 'Inteligencija', u Arheološkom muzeju u Splitu večeras se održala zanimljiva radionica namijenjena srednjoškolcima pod nazivom 'Primjena računalne 3D tehnologije i umjetne inteligencije u konzervaciji i restauraciji antičkog sarkofaga iz Salone'.
U zahtjevnom procesu konzervacije i restauracije velikog antičkog mramornog sarkofaga iz prve polovice 3. stoljeća, srednjoškolci su imali jedinstvenu priliku čuti kako napredna tehnologija i umjetna inteligencija pomažu u procesima konzervacije i restauracije vrijedne kulturno-povijesne baštine.
- Prikazali smo moderniji pristup restauraciji jer smo koristili tradicionalne metode restauracije i računalnu tehnologiju. Zagazili smo u nešto nama novo, ali dosta korisno jer se radi o vrijednom spomeniku koji traži drugačiji pristup. Umjetna inteligencija je samo jedan od alata, točnije zadnji alat prije kojeg smo primijenili niz drugih postupaka - objasnio je Duje Ordulj, viši konzervator-restaurator u Arheološkom muzeju u Splitu i stručnjak za kamen.
Nažalost, mnogi dijelovi nedostaju, ali uz pomoć umjetne inteligencije i suvremenih tehnologija tim stručnjaka aktivno radi na rekonstrukciji izgubljenih dijelova.
- Krajnji cilj je kompletna rekonstrukcija nedostajućih dijelova, tako da bi taj spomenik koji je najveći dosad pronađen na ovom području a možda i šire, ljudi mogli vidjeti kako je izgledao. Sve što radimo će biti reverzibilno jer u slučaju da se pronađe neki originalni fragment sarkofaga, da ga uvijek možemo aplicirati - rekao je Siniša Bizjak, izvanredni profesor na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.
Na ovom projektu sudjelovao je i Grgur Tadinac, student konzervacije i restauracije koji je bio aktivno uključen u restauratorske postupke koje su proveli da bi dobili segmente sarkofaga, a njegov završni rad se bazira na tematici digitalnog oblikovanja nedostajućih dijelova upotrebom raznih računalnih programa.
- Riječ je o mukotrpnom procesu. Treba proći dosta ključnih riječi koje je potrebno dobro razraditi. Neke komande je bolje zadati što jednostavnije, dok druge treba malo više specificirati, a to je dug proces - ispričao je Tadinac koji je spojio prvu ljubav prema kamenu i restauraciji te hobi - ulaganje brojnih sati u digitalnom svijetu, kao što je photoshop, crtanje na grafičkim tabletima i 3D modeliranje. Sada je sve to primijenio u svom završnom radu.
Svi akteri koji sudjeluju u ovom projektu smatraju da je riječ o prvom primjeru primjene takve metode pri restauraciji spomenika kojem nedostaje puno dijelova. Doduše, riječ je posebnom sarkofagu, primjerku antičke sepulkralne baštine jedinstvenom u svjetskim razmjerima.
- S prednje strane se vide dva portreta, muški i ženski, tako da je najvjerojatnije pripadao supružnicima, no kosti nisu pronađene. Lica nedostaju, a nema ni natpisa prema kojem bi mogli saznati kome je sarkofag pripadao. Bilo bi dobro da priču možemo staviti u kontekst, ali je i on sam za sebe priča. Jedinstven je u svijetu zbog svoje veličine i izrade, znamo sigurno da je najveći s ove strane Jadrana. Znamo i da je izrađen od prokoneškog mramora koji je došao s otoka Prokoneza, smještenog ispred današnjeg Istanbula. Posebna je i sama priča da se tako velikim blokom uspio prijeći toliki put, jer je cijeli mramorni blok imao preko 27 tona. U ovom obliku ima šest, a u cjelovitom je imao 12 tona. To su dosta impozantne brojke a njegova težina je predstavljala i velik izazov u rukovanju, jer smo fragmente trebali nekoliko puta okrenuti, pogledati i namjestiti - slikovito je opisao Ordulj, viši konzervator-restaurator u Arheološkom muzeju u Splitu.
Riječi je o unikatu, tako da se ne može reći kako je točno izgledao, već stručnjaci mogu dati svoje viđenje uz pomoć svih alata koje su koristili. Smiješili su se dok su prepričavali kako bi ovo moglo biti i kritično predavanje o umjetnoj inteligenciji.
- Cilj nam je i prikazati koliko je u ovom segmentu je umjetna inteligencija ograničena, jer nam ne može sugerirati nešto što nedostaje. Ona ne daje svoj uvid u realno stanje, već svoju imaginaciju rekonstrukcije sarkofaga. Činjenica je da vi dajete zahtjeve i parametre na osnovu čega ona generira fotografiju, ali da dva puta ponovite isto, ona neće generirati dva puta istu stvar. U tom pogledu umjetna inteligencija ne može zamijeniti našu inteligenciju u tom poslu - zaključio je izvanredni profesor na Umjetničkoj akademiji.
Na samoj radionici, učenici su imali priliku ne samo slušati predavanja već i aktivno sudjelovati u kreiranju promptova su umjetnoj inteligenciji dali precizne naredbe za izradu rekonstrukcija izgubljenih dijelova. Doznali su i mnoge detalje izrazito kompleksnog procesa koji će u Arheološkom muzeju krajem ove godine rezultirati konzervatorsko-restauratorskom izložbom koja će prikazati sve faze složenog procesa rekonstrukcije vrijednih spomenika.
