U hotelu Corner Željka Keruma idućeg tjedna otvara zanimljiva izložba. Svoje će radove predstaviti Dalibor Lovrić, viši savjetnik Odsjeka za kulturu Grada Splita, koji se zbog svojih karikatura nekoliko puta već našao na meti svojih pretpostavljenih.
Posljednji postupak protiv njega iniciran je za vrijeme gradonačelnika Ivice Puljka, no na koncu stvar nije završila na sudu jer je novi šef Odsjeka zaključio da nije zainteresiran da se postupak inicira.
Lovrić godinama crta karikature aktera splitske političke scene i svoje afinitete i političke stavove ne skriva. Do kraja iskren, često brutalan u vizualizaciji, evo što nam je kazao o izložbi koja se otvara u petak:
'Izložba Sramota prijestolja (Shame of Thrones) je nazivom parafraza kultne serije Igra prijestolja (Game on Thrones) na naš lokalni, karikaturalan i izopačen način. Izložba je izbor od 45 radova iz veće crtačke kronike koja se bavi prije svega satiričkom likovnom karakterizacijom, portretima osoba naše političke scene, facama naših malih satrapa, među kojima sam s radošću povješao i šaljive portrete nekih od svojih birokratskih progonitelja. Izložba je zahvaljujući sponzorstvu Željka Keruma, našeg biskupa samoironije i moga najomiljenijeg bivšeg gradonačelnika pronašla utočište u gostoljubivom hotelu Corner, zbog čega sam njemu i njegovoj supruzi Fani silno zahvalan. Naravno, izložba je otvorena svima, bez obzira na politički i drugi svjetonazor.
Unatoč činjenici da se neki među izloženim radovima mogu doimati kao crtački vrlo zlurad podsmjeh, nastali su prije svega kao oblik oporavljanja, pokušaj da umjetnošću sakrijem svoju egzistencijalno toplu izloženost u kukavičjem gnijezdu golog birokratskog jada, zbog kojeg moram osjećati neku vrstu privilegije i monopola. Crtanjem se zapravo praznim na papiru da ne prsnem, da se ne pitam zašto se ne osjećam počašćenim kao 'uhljeb' kojega baš svatko, od građana, medija do političara, želi u bitnom dostojanstvu rado podrovati. Riječ je o pokušaju da se crtanjem pronađe smisao, pobijedi apsurd i potraži prostor za osobno izbavljenje. Riječ je također o likovnom obliku kulturne pakosti, jer je moj osobni interes kopirati ono što je već svojom prirodom u političkom životu mojih karaktera dostatno izopačeno. Uostalom, cijelu sam prošlu godinu, za vrijeme ovog zlosretnog krnjeg mandata, pogledom strasna promatrača slušao i gledao akademski pandemično zlo, dobro ozvučeno šepirenje koje ne mogu podnijeti ni najtvrdokorniji birokratski šizici poput mene. Otud je moje crtanje i pobunjenički ushit, izraz slobode, pokušaj da se pobijedi umjetnost politički banalnog.
Na izložbi je riječ o alla prima crtežima olovkom i kredom, načinjenima iz prvog pokušaja, koji nisu podatni za apologiju u velikom kunsthistorijskom ceremonijalu. Njihova je vrlina nesavršenost, sirovost, svojevrsna moralna sakatost, zbog njih se promatrač treba osjećati rastjeskobljen i zabavljen. Ništa vezano uz izložbu ne smije biti suzdržano i uglađeno, premda svaku neprimjerenost izraza i stava na njoj treba prebaciti kao krivnju samo i isključivo na moja leđa.'
