Na današnji dan 16. srpnja 1941. godine rodio se Mišo Kovač, velika glazbena legenda. Stihove, koji su i ovom prigodom aktualni, posvetio mu je Damir Duplančić...
MIŠO KOVAČ
Danas ništa Red hot chili peppers,
ništa Metallica - Nothing else matters,
ništa Partibrejkers.
Ništa James Brown,
ništa Nancy Sinatra - Sugar town.
Ništa Aretha Franklin,
ništa Janis Joplin.
Ništa Grace Jones,
ništa Rolling Stones.
I još bi ja nabrajat moga,
ali danas ništa od svega toga.
I premda sve to itekako valja,
ovo je pisma za dalmatinskog kralja.
Danas mi je zaokupija misli,
dalmatinski Elvis Presley.
Jer puno mi se toga lipoga vraća
i od Miše Kovača.
Nikad više,
takvoga Miše.
Nikad posli njega nešto tako slično,
a da nije patetično.
Mišo šibenski,
festival splitski,
vremena davna,
glazba zabavna.
Ne mogu ja izmislit toliko stihova,
koliko je Mišo ima hitova.
I onda danas naravno da mora,
proplakati zora.
Dobra ti večer…
šta je ovo danas mati moja?
Za nove pisme nikoga ne krivim,
ali ja nemam više razloga da živim.
Da mi je opet vidit staroga Mišu, bila bi divota,
barem na samo jedan dan života.
Jer nove pisme donose mi nove migrene,
pa s razlogom još i danas teku suze jedne žene.
Pestaju tu glazbu po ušima i nosu,
totalno krivo raspliću joj kosu.
Nekad su najljepše bile oči moje majke,
a danas afektiraju, prelaze u cajke.
Grozno je danas u toj glazbi stanje,
nema je ko odvest na vjenčanje.
Dvadeset godina ponavljanja čista,
dvadeset godina ostala je uvijek ista.
Čast iznimkama, naravno, ali…
svi nešto pjevaju, a ja ne čujem
i sebi u bradu psujem,
dok pismu Miši rimujem.
Slušaj Mišo moju pjesmu…
noćas ću ti baš ko materi reći…
da ljubim zemlju po kojoj hodaš…
ti dalmatinski bože,
samo nas nebo rastavit može.
Izgubljena generacijo…
teško je razbit tu vezu duboku,
Mišo Kovač u mom oku.