Što je Massimo želio reći pjesmom 'Zamisli' i kakve to ima veze s Božićem?

'Zamisli, jedan od listova sam tih...'

Prije dvije godine, na jučerašnji dan 23. prosinca 2022. u svojoj 60. godini otišao je Massimo, čovjek koji je svojim izvrsnim izvedbama 'živio' tekstove pjesama koje bi pjevao. Tako je bilo i s posljednjom pjesmom 'Zamisli'. Makar nije znao da će mu biti posljednja. 

Kad sam prvi put čuo pjesmu s tekstom, pomislio sam: 'Bože, kakva pjesma! Onaj koji je napisao tekst (+glazbu) i Massimo koji je pjeva kao da žele reći:

'Čovječe, zamisli, pa mi smo svi stvarno kao taj list! I svi ćemo u jednom trenutku ovaj život napustiti! A to može biti bilo kad. I mimo naših planova. Zamisli, kako jednostavno užasno i - samo tako!"

Kako je važna ova pjesma. Kako je bitno da je čujemo svaki put kad je slušamo. Jer čovjek može puno toga dobrog slušati, a ne čuti ništa.

Kako je, naime, istinita spoznaja da ćemo jednom 'kao list pasti s drveta'. I što onda...? Je li to zbilja kraj?

I kako je istinita spoznaja da taj list može danas-sutra biti neka nama jako bliska osoba: muž, sestra, prijatelj ili sin...zbog srčanog udara, zbog nekog pijanog vozača ili zbog nekog poremećenog čovjeka koji će ušetati u školu i... 

Odgovor je, vjerujem, jedino u istini da kad 'list', bio mlad ili star, padne na tlo - da to nije kraj. I da postoji puno bolje mjesto od ove, rekao bih, doline suza.

Vjerujem da je Isus Krist došao među nas, dao svoj život za nas, umjesto nas, umjesto naše grješnosti i smrtnosti...

Vjerujem da je uskrsnuo i da će svaki čovjek koji mu se iskreno preda, makar pred samu smrt, živjeti i kad umre...na mjestu gdje nema više ni boli ni plača ni jauka...'

***

'Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nikada umrijeti...' (Ivan 11:26)

Smisao Božića nije ugođaj, nije blagdansko raspoloženje, nije obiteljsko zajedništvo. 

Ne budimo naivni, smisao Božića je da je među nas sišao najveći dar svih vremena - za sva vremena. 

I, na koncu, smisao je da taj 'list', kad god mu dođe vrijeme da s krošnje padne, padne u naručje svoga Stvoritelja i Spasitelja, a ne u 'crnu zemlju'.

Čovječe, zamisli, zamisli to... da smisao je On. 

ZAMISLI

Naivno čuvam dane
odavno odbrojane
naivno gledam kako lišće
nikako da se preda

Dani k´o suhe grane
odavno odrezane
al´ nikom ja ne dam
da na njih staje
da na njih sjeda

Zamisli, jedan od listova sam tih
zamisli, jednom ću ovu krošnju napustiti
Zamisli, vjetar zamrsi planove kao grane
i, kao list s drveta padnem

Više ne dijelim dane
na pogrešne i prave
i proljeću treba jesen
da svu paletu boja iznese

Dani k´o suhe grane
odavno odrezane
al´ nikom ja ne dam
da na njih sjeda

Zamisli, vjetar zamrsi planove kao grane
i, kao list s drveta padnem

***

Zamisli, kad dođe vrijeme da 'padnemo', možemo biti podignuti 'vjetrom' - da više nikad ne padnemo.

Zato je sišao među nas. Zato Božić. Da bismo živjeli i kad list jednom padne i kad nit jednom pukne. 

Blagoslovljen Vam Božić!

'Narod koji je u tmini hodio
svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja...
Jer dijete nam se rodilo,
sina dobismo:
na plećima mu je vlast,
Ime mu je:
Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vječni, Knez mironosni.'

(Izaija 9:1,5)