Što se krije iza perfekcionizma kao crte ličnosti?

Perfekcionizam je crta ličnosti koju obilježava težnja za savršenstvom, postavljanje izrazito visokih standarda i sklonost samokritičnosti kada ti standardi nisu ispunjeni. 

To je osobina koja se često doživljava pozitivno, kao znak ambicije, predanosti i visokih standarda. Međutim iza te prividne 'poželjnosti' može se kriti snažan unutarnji pritisak, tjeskoba i stalni osjećaj da ništa nije dovoljno dobro.

Iako ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje gdje točno perfekcionizam počinje, psihologinja Anita Lauri Korajlija u podcastu PSIHOLOGiJA na Radio Sljemenu istaknula je da se većina teorija usmjerava na okolnosti u kojima dijete odrasta.

'Jedna priča kaže da će roditelji koji postavljaju visoke standarde, visoka očekivanja i koji su i sami usmjereni na uspjeh često odgojiti djecu koja će razviti perfekcionističke sklonosti', pojasnila je.

Takva djeca, prema njenim riječima, rano nauče da je njihova vrijednost vezana uz postignuće. S druge strane, perfekcionizam se može razviti i u obiteljima gdje ljubav i pažnja dolaze selektivno, u trenutcima uspjeha.

'Ako dijete dobiva više pažnje, pohvala i emocionalne topline kada nešto osvoji ili postigne, ono može zaključiti da vrijedi samo kad je najbolje. Tako se stvara uvjerenje da ljubav dolazi samo uz rezultat', kazala je Lauri Korajlija.

Zanimljivo je i što perfekcionizam ne mora biti produkt samo strogog i zahtjevnog odgoja. Može se javiti i u suprotnim uvjetima gdje granica i očekivanja gotovo da i nema.

'Ako roditelji ne postavljaju nikakve standarde i sve prihvaćaju bez kriterija, dijete može razviti nesigurnost. U tom kaosu nejasnih očekivanja, samo postavljanje vrlo visokih ciljeva postaje način da stekne osjećaj kontrole. Zaključi da je 'najbolje' jedina sigurna mjera', objasnila je. 

Postoji i četvrta, još teža varijanta, perfekcionizam kao mehanizam preživljavanja. Odrastanje u zanemarujućem ili zlostavljajućem okruženju može dovesti do uvjerenja da se sigurnost i prihvaćanje mogu postići jedino kroz savršenstvo.

'U takvim obiteljima dijete osjeća da ne može kontrolirati ništa osim vlastitog ponašanja. Ako je najbolje u školi, sportu ili nekoj aktivnosti, možda će barem nakratko izbjeći kritiku ili sukob. Perfekcionizam tada postaje način da se zaštiti', naglasila je. 

Sve ove teorije, pojasnila je, ukazuju na jedno - ne možemo prstom pokazati i reći 'e ovo je zapravo dovelo do perfekcionizma.'