SVE ZA NIŠTA Objavljena knjiga epigrama Zorana Bašića

U izdanju Udruge hrvatskih aforista i humorista objavljena je šesta knjiga pjesnika Zorana Bašića, koji se čitateljima obraća s gotovo tristo kratkih epigrama i humorističko-satiričnih pjesama u zbirci Sve za ništa. Neki od tih četverostiha prethodno su objavljeni u e-magazinu Uh!Aha i drugim književnim portalima. Urednik knjige Mladen Vuković ispisao je ovaj pogovor zbirci:

'Dva kultna pjesnika Branka prerano su preminula u Zagrebu, obojica prerano, u 27. godini života, Šimić i Miljković. Potonji poznat po stihu Poeziju će svi pisati. I doista, danas svi pišu na računalu ili ekranu pametnog mobitela, makar i glupe stihove, možda se zato obistinilo i drugo Miljkovićevo nezapisano proročanstvo – poeziju nitko neće čitati! Poglavito kad shvaćamo da i Umjetna inteligencija zna vješto složiti stihove, ali ipak manjka im ono nešto neiskazivo, gonetljivo i ganutljivo, kao što može iskapiti iz tugaljiva srca i ranjene duše. Mislim da umjetna pamet neće znati pisati ni dobar humor, jer za škakljanje trbušnih mišića, savijanje usana u osmijeh i vrhunce grohotna hihota treba nas iznenaditi hitar i komičan obrat od očekivanoga. Jer istinski smijeh je uvijek svjež, originalan i neponovljiv, a Umjetna inteligencija svoje gradivo plete iz uskladištenoga i poznatoga tkiva, i ne poznaje karaktere i baždarene duhovne plime i oseke subesjednika ili slušatelja humornih zgoda, viceva i anegdota.

Hotjeh zapravo primijetiti da se antimiljkovićevski danas sve manje pišu epigrami, čije su kanonske standarde prije pola tisućljeća začinjali hrvatski latinisti, a prije stoljeća harno ispisivali Vitez, Krklec, Parun, Hadžić ili Kanižaj, jer su preminuli svi humorističko-satirični listovi a u dnevnim novinama nema stalne humorističko-satirične rubrike. Stoga i ne čudi da se u Hrvatskoj godišnje pojavi jedva jedvice jedna, često i nijedna zbirka epigrama pa radosti da nam je u rukama ova zbirka takvih britkih i šaljivih osrokovljenih minijatura, često i četverostihnih aforizama. U svojoj petoj poetskoj knjizi Zoran Bašić odlučio je „ne pisati više ljubavne pjesme“, već poput dragovoljnog darovatelja krvi doliti malo autobiografske literarne infuzije toj najkraćoj i najtežoj književno-satitičnoj vrsti. Najtežoj, jer kao i aforizam, mora briljantno izreći zapamtljivu i novootkrivenu a zapravo staru istinu u rečenicu-dvije; težoj i od aforizma, jer tu duhovitost i paradoksalnost još mora ispjevati u ritmičnom i rimovanom stihu.

A tu je Bašić znani majstor, koji se koristi u pravilu parnom (aabb) i ukrštenom (abab) rimom, ali ne trči pod svaku cijenu za njom jer ga 'iritira', no nisu rijetki ni katreni sa četverostrukim asonantnim srokom i s dvosložnom ženskom i trosložnom daktilskom rimom.

Dočekavši mirovinu, Bašić je nagomilao životnog iskustva, s pokojom psovkom u Platonovoj spilji rasli su stalaktiti očekivanja i stalagmiti razočaranja pa čitatelju kroz 280 šesnih pjesmičica nudi gorke i gorde pouke, koje se utopljene u šalicu šale lakše piju i gutaju. Odapinje svoje ubode na sve strane, ciljajući samokritično i u svoje mane, želeći utvrditi na obzorju što više etičkih vertikala koje se uzdižu nad ništavilom. Je li u njima dao sva svoja nadahnuća za životni minimum svatko će odgovoriti sam za sebe, prepoznavajući se u istim ili sličnim životnim burama i olujama, a za utjehu pred glupostima i porazima, u epigramskoj ritmičnosti sve „baciti u valcer“. Ipak za sve nećemo dobiti ništa, ostat će nešto i za drugo čitanje (može i onih dvosmislenih) epigrama, koji su također lijek, slovčane injekcije s miligramskim serumom i umom. Ufam se da će malo načitanijima donijeti maločak sreće, a čemu je ona uzrok proštijte u prvom epigramu na stranici 24.

Kolega kolegi pogovor mora zaključiti epigramskim stilom, stihom u deseteračkoj posveti:

Četverostihove sklada Zoran

za 'manje je više' vazda oran,

snujući da bude besprijekoran,

zahvaljuje mu katren pokoran.'

Zoran Bašić rođen je 7. listopada 1957. u Imotskom, a danas živi i stvara u Podstrani. Brojne su mu pjesme uglazbljene i postale zabavnoglazbeni hitovi proteklih desetljeća. I sam sklada pjesme. Objavio je knjige: Ljudi ljudima (humor i satira, 2004.), Moj djed hrast (pjesme za djecu, 2004.), Život s oblakom (poezija, 2005.) i Razumijem destruktivce (humor i satira, 2017.). Aforizmima je nedavno uvršten i u međunarodne zbornike Vedre misli vode do slobode, Uzvodno niz Savu, Vinafora... Sprema vlastiti CD nosač zvuka, novu zbirku aforizama... i ufa se onu 'Blaženi sponzori!'