Eduard Gracin bio je glazbeni urednik Radio Splita u vrijeme kada je taj medij prvi put plasirao pjesmu Marka Perkovića Thompsona u eter. Evo kako je to išlo:
- Te 1991. godine nažalost naši gradovi su padali, narod je bio u očaju, a onda se početkom prosinca pojavila ta pjesma 'Bojna Čavoglave', o kojoj mi na Radio Splitu zaista nismo ništa znali. Jedan pokojni prijatelj mi je kazao: ‘Kako ne znaš za tu pjesmu? Pa tu kazetu svaki naš ratnik ima u džepu na prvoj liniji obrane.’ Tako je došla stara godina i naš kolega Vedran Očašić je nabavio tu snimku, no bila je loša. Kazeta, odnosno pjesma, nije bila u cijelosti. Na staru godinu, 31. prosinca 1991. godine, kolega Rodoljub Jović je prvi pustio tu pjesmu. Ustvari, realno ja sam prvi kao glazbeni urednik koji je pustio pjesmu, no emitirao ju je Jović, zahvaljujući Vedranu Očašiću.
Nekoliko dana nakon toga, priča Eduard Gracin, doznao je kako je pjesma snimljena u studiju pokojnog Mladena Duplančića Duple, nedaleko od Radio Splita, pa ga je odlučio kontaktirati.
- Kada sam ga nazvao, Duple mi je rekao da je Marko pored njega i pitao me hoću li porazgovarati s njim. Pozvao sam ih da dođu do Radio Splita, kako bi dobio kompletnu profesionalnu snimku. Tako su Marko Perković i njegov rođak Mirko Perković, nakon desetak minuta došli u studio i u velikoj režiji smo snimili. Nakon toga, nastavili smo malo pričati i pitao sam Marka bi li on htio zaraditi, a on mi je kazao: ‘Ne mogu ja zarađivati, ja sam hrvatski bojovnik, ne mogu zarađivati dok Hrvatska krvari.’ Na to sam ja njemu odgovorio kako je to lijepo, no da se sutra može dogoditi da on, ne daj Bože, pogine, a netko drugi pobere slavu i zasluge. Na to mi je kazao: ’Ne, ne, ne dolazi u obzir.’ Tvrdio sam i dalje kako tu leži veliki novac i da će se netko obogatiti na njegov račun, a njegov rođak Mirko je tada kazao da će razmisliti pa se javiti - priča Gracin.
Nedugo zatim stigao je i poziv Mirka Perkovića, nakon čega je uslijedio i ponovni nalazak s Gracinom.
- Tada sam rekao da ću pomoći i spojiti ga sa Zdenkom Runjićem, a ostalo da napravi što želi. Zauzvrat sam pitao da dođe kod mene kući u uniformi i da se slika s mojim starijim sinom Željanom, koji je tada imao četiri godine. Nažalost, nije došao nakon toga - kaže Gracin i dodaje:
- Iako nije došao, Marko je uvijek u svim intervjuima isticao kako sam ja bio taj koji je njemu prvi otvorio vrata karijere. I eto, sada, kada čitam ovo da će pola milijuna ljudi biti na koncertu, ponos me hvata da sam na neki način pola milijuna ljudi omogućio da danas budu na tom koncertu - zaključuje Gracin.