U povodu 31. godišnjice početka Domovinskog rata, Prokultura – Opservatorij kulturnih politika priredila je u prostoru na Peristilu izložbu fascinantnih ratnih fotografija Matka Biljka i Bože Vukičevića pod naslovom Svjedoci povijesti.
Izložbu i ostatak programa inicirala je i pripremila Zaklada hrvatskog sjećanja pod vodstvom predsjednice Antonije Jolić, kustosice, grafičke dizajnerice i istraživačice javne politike kulture sjećanja.
Organiziran je i okrugli stol, a sinoć je prikazan film Marija Krce 'Slike rata - Matko Biljak', koji pokriva vremensko razdoblje od 30 godina, od početka rata do ponovnog susreta Matka Biljka s ljudima koje je ovjekovječio na svojim fotografijama u teškim ratnim vremenima.
U filmu Biljak i novinar Zvonimir Krstulović evociraju svoja sjećanja na ratne reportaže i posjet Vukovaru koji se tada već nalazio u izuzetno teškoj situaciji, a o Biljku progovaraju i njegove starije kolege koje su ga dočekale u foto redakciji Slobodne Dalmacije kao mladića u ranim dvadesetim godinama života.
'HRT je pod režijom Marija Krce napravio film Slike rata, scenarist je Ivica Neveščanin, inače viši kustos Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu. Nakon 30 godina zavrtio sam puni krug od 360 stupnjeva. Imamo protagoniste koje sam snimao 1991., koji su živi i zdravi, poput gospođe Štedul iz Vukovara i gospodina Hrvoja Kostelca, koji je snimljen 1995. ispod tvrđave u Kninu na dan Oluje. Film donekle pokriva jedan dio mog opusa i ratnog puta', kazao nam je Biljak nakon projekcije filma.
Nansi Ivanišević rekla nam je par riječi o djelovanju Prokulture, a i o samom otvaranju izložbe koja je privukla veliki broj ljudi.
'Dvije godine smo ovdje, dogovoreno je da projekt kao gradski tinel dođe ovdje i da nas sve skupa okuplja, ne samo kada su turisti tu, već i ostatak godine kada naš grad, nažalost, potpuno opusti. Svi događaji idu s pozivom: 'Dajte dođite, pomozite da ovaj grad sačuvamo onakvim kakav je bio. Vidjeti pustu Palaču i Peristil gotovo je zastrašujuće.
Izložbu i projekt inicirala je gospođa Antonija Jolić iz Australije. Kao 20-godišnjakinja odazvala se pozivu domovine, došla je kao studentica fotografije u Slavoniju ne bi li bila od pomoći. Nisu je pustili na bojište, ali je radila u informacijskom centru za strane medije. Ona danas predaje dizajn i bavi se onim što su Australci davno napravili na način kojim se klanjaju uspomeni na svoje žrtve iz Prvog svjetskog rata.
Kako je Antonija rekla, svaki veći grad ima memorijalnu kuću u kojoj se čuva memorija sjećanja. A ona iz svoje perspektive vidi da u Hrvatskoj to nije ni u tragovima tako. Njena je preporuka bila da se mi Splićani nađemo ovdje i uđemo malo dublje u ovu priču. Sretna sam i zahvalna i njoj i Boži i Matku na ovom doživljaju jer ovo je jedan poseban doživljaj. Bilo je puno lijepih događanja, ali ta večer koja se dogodila ovdje bila je možda i najdirljivija večer. Ovo je veličanstveno što su njih dvojica napravili. Peristil je bio pun, a atmosfera pobjednička kao i onda', kazala nam je Nansi Ivanišević o izložbi i otvaranju.