TAJNE SLIKE ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE 'Mnogi ne primjećuju tri važna obilježja'
Donosimo fotogaleriju s procesije
Nakon mirnog jutra u tišini, bez glazbe u ugostiteljskim objektima, u Sinju su se pred procesiju mogle čuti mačkule, a zatim zvona i sviranje fanfara. Tako je slika Čudotvorne Gospe Sinjske, pred mnogobrojnim pukom iz raznih dijelova Hrvatske, ali i onih koji su stigli iz svih krajeva svijeta zbog današnje svetkovine, iznesena iz crkve uz svečanu procesiju.
Nosili su je alkarski momci, policajci, vojnici, vatrogasci, članovi braniteljskih i građanskih udruga, časne sestre i franjevci, glazbari, djevojke u narodnim nošnjama, gradonačelnici i načelnici općina i dobročinitelji Svetišta Gospe Sinjske, kako to tradicionalno biva. Ulicama Sinja pratilo je na tisuće vjernika, sve do oltara, Gospina slika se vratila na trg ispred crkve, gdje se slavilo bogoslužje.
Iako su brojni kroz povijest pokušali dokučiti ovu sliku, lik Gospe Sinjske na platnu i danas čuva tajne.
- Mi koji dolazimo našoj Gospi, živimo svaki dan kod nje, ne volimo kazati da je to slika, jer vjerujemo da je to prisutnost žive žene koja je tu već više od tri stoljeća. Ona ozdravlja. Potrebno je stati ispred nje i uočiti tri važna obilježja. Prvo njezino milo lice. Ona je blaga. Drugi detalj je uho. Mnogi ne primjećuju uho, a poruka je da ona nas sluša uvijek. Treći detalj je njezin pogled, ona ne gleda prema nama. Čini se kao da odmiče pogled od nas, a time želi kazati da ona gleda samo našu dušu i naše srce, da nas razumije. Mnogi čekaju i sat vremena da učinu svoj ophod oko oltara i to na koljenima čine. Mi to nasljeđujemo, netko je nas dovodio kada smo bili djeca i promatrali smo te osobe kako čine zavjet oko oltara. To su naši očevi, majke, bake i sve druge važne osobe koje su nas pratile na putu života i vjere. Sve ono što su nam ostavili, danas i stari i mladi čine - zaključio je fra Antonio Mravak, župnik Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske.
Vjeruje se da je sliku Gospe od Milosti u crkvu na Šćitu u Rami donio sv. Jakov Markijski tridesetih godina 15. stoljeća. Za vrijeme turske okupacije crkva, samostan i fratri na Šćitu su stradali, a 15. listopada 1682. godine crkvu su zapalili pravoslavci s Vukovskoga i Ravnoga kod Kupresa. Međutim, čudotvorna je slika Gospe od Milosti svaki put ostajala neoštećena. Nakon turske odmazde zbog poraza pod Bečom 1683. godine Ramljaci su predvođeni fra Pavlom Vučkovićem 1687. godine bili prisiljeni napustiti stoljetna ognjišta, a sa sobom su ponijeli čudotvornu Gospinu sliku. Po milosti Gospe Sinjske, Sinj je 1715. godine čudesno obranjen od najezde 60 000 turskih vojnika. Ivan Marković u svojoj knjizi Gospa Sinjska 1898. godine piše da je za samo mjesec dana prikupio i poimence naveo 360 čudesa koja su se dogodila milošću Gospe Sinjske. U radu se navodi i interpretira 25 suvremenih legendi o milostima Gospe Sinjske koje su se dogodile u Sinju i Rami. Neke od tih milosti dogodile su se u drugoj polovici 20. stoljeća, stoji u sažetku knjige o legendama i svjedočanstvima o ovoj slici autora Marka Dragića.