Tiho i dostojanstveno, kako je i živio; posljednji pozdrav Niki Mrčiću iz prepunog foajea HNK-a

Fotogalerija (22)

Fotogalerija (15)

‘U slutnji, u čežnji daljine, daljine

 u srcu, u dahu planine, planine

 Malena mjesta srca moga,

 spomenak Brača, Imotskoga.’

Pjesmom 'Odlazak' započela je komemoracija Niki Mrčiću, istaknutom stručnjaku za prostorno planiranje i bivšem ravnatelju Zavoda za prostorno planiranje Splitsko-dalmatinske županije.

Stihovi su nosili dodatnu simboliku, jer je Mrčić kroz svoj profesionalni i ljudski angažman duboko poznavao, obilazio i oblikovao upravo takva 'malena mjesta', ostavivši trag u prostoru i sjećanjima – što se moglo vidjeti i na fotografijama koje su se izmjenjivale u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta tijekom oproštaja obitelji, prijatelja i kolega. Preminuo je nakon kratke i teške bolesti, u 71. godini života.

Fotogalerija: Komemoracija za Niku Mrčića | foto: SDŽ

– Njegova slika u osmrtnici, onaj pogled kojim vas gleda ravno u oči... Malo je ljudi koji vas tako gledaju – spremno, snažno, bez zadrške – i govore ono što doista misle. A Niko je upravo to radio. Govorio je ono što misli, sviđalo se to nekome ili ne. To mu je bila i struka i karakter. Toga se dosljedno držao – rekao je arhitekt Jerko Rošin.

Dodao je kako je žalosno što je sve manje ljudi takvog profila.

– Bio je reprezentativan čovjek. U svom pozivu i na svom radnom mjestu uvijek u prvom planu, ali istodobno skroman, samozatajan, s posebnim načinom življenja. Bio je emotivan, ali i vrlo sadržajan u toj svojoj emociji. Ostaje mi kao draga uspomena. Zato sam i došao danas reći nekoliko riječi. Nemam što novo ni pametno reći što već drugi ne znaju, neću nabrajati projekte ni planove. Znam samo jedno – bio je čovjek. A meni je to dovoljno – zaključio je Rošin.

Posebno emotivan bio je govor Petra Matkovića, aktualnog ravnatelja Zavoda i dugogodišnjeg kolege te, neko vrijeme i zamjenika pokojnog Mrčića.

Prisjetio se Matković zajedničkih trenutaka, uključujući i anegdotu s javne rasprave o Parku prirode Biokovo.

– U jednom trenutku netko iz publike je pitao: ‘Tko je toliko lud da planira željeznicu kroz park prirode?’ Niko je mirno odgovorio: ‘Ja.’ A onda je dodao: ‘Kupio sam lokomotivu, pa su mi trebale šine da naučim voziti’ – prisjetio se Matković i u tom tužnom trenutku izmamio osmijehe okupljenih.

Prisjetio se i da je bio strastveni pušač, a jedno od rijetkih mjesta gdje je samo Niko smio zapaliti cigaretu bio je kabinet ministra. Čak bi mu donosili i pepeljaru.

No, istaknuo je i nešto važnije – Mrčićevu ključnu ulogu u definiranju obalnog pojasa i osiguravanju slobodnog pristupa moru.

– Ta je vizionarska odrednica uvrštena u prostorni plan županije još 2002. godine, iako tada pod drugim nazivom. Kasnije je ušla u uredbu 2004., a zatim i u zakon 2007. godine. Kao što piše u Knjizi postanka – ‘i vidje Bog da je dobro’. Tako je i Republika Hrvatska prepoznala važnost te ideje i uvrstila je u zakonodavni okvir. Danas su tu Nikinovu ideju preuzele i druge mediteranske zemlje, a u modificiranom obliku uključena je i u pojedine EU direktive o moru – rekao je Matković.

Od Mrčića se oprostio i njegov dugogodišnji prijatelj, arhitekt i profesor Darovan Tušek. Prisjetio se školskih dana i vremena kada bi Niko znao izbaciti profesore iz takta, koji bi se na kraju samo nasmijali, jer ništa drugo nije ni preostajalo. Bio je jednostavno – karizmatičan.

– Zanimljivo je da je, sa svim svojim talentima i energijom, baš prostorno planiranje odabrao kao žarište svog profesionalnog djelovanja. A to je područje koje zahtijeva timski rad, i ne samo arhitekte, već cijeli niz stručnjaka te stalan kontakt s javnošću. Onaj tko sve to koordinira mora imati posebnu vještinu, osobito socijalnu. Niko je imao upravo to – i znanje, i karakter, i sposobnost da se nosi s izazovima – rekao je Tušek.

Emotivnim se riječima oprostio i dožupan Stipe Čogelja, sjetno spomenuvši da je Niki ostao dužan – marendu.

– Možemo slobodno reći da je bio jedan od ‘founding fathers’, utemeljitelja naše županije. Cijeli je svoj radni vijek posvetio prostoru Splitsko-dalmatinske županije – prostoru koji je želio sačuvati za buduće naraštaje. Niko nije bio čovjek velikih riječi – njegove su bile kratke, ali točne i jasne. Kad bi rekao: ‘Ne brini, bit će sve u redu’, to bi zaista i bilo tako. Sve bi se riješilo. Bio je čovjek koji nikada nije pravio razlike među ljudima – tko si, odakle dolaziš – za njega je uvijek postojala ista misao: da prostor ostane očuvan – rekao je Čogelja.

Dodao je da je Mrčić radio predano i sustavno.

– Da nije bilo njega, prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije ne bi bio ovako održiv, dugoročno koristan ni primjenjiv za sve naše sadašnje i buduće generacije. Uz to, pod njegovim mentorstvom izrađeni su i prostorni planovi svih 55 jedinica lokalne samouprave – gradova i općina – koji su surađivali sa Zavodom, dolazili, slušali, učili i razvijali planove u smjeru koji je bio promišljen i odgovoran – zaključio je Čogelja.

Njegov rad, složili su se svi, obilježila je borba za ravnotežu između razvoja i očuvanja okoliša. Upravo u tom duhu, pjesma kojom su se od njega oprostili poslužila je kao prirodan završetak svega što su okupljeni tog dana osjećali i ponavljali: ‘To je tvoja zemlja.’