TIMBAR NA LIBAR ŽELJKA ERCEGA: Misliš da je tako bilo?

O AUTORU: Robert Međurečan (Zagreb, 1969.), dragovoljac Domovinskog rata, nezavršeni student veterine, romanom Prodajem odličja, prvi vlasnik (2008., Konzor) ušao je u literarnu javnost. Taj antiratni manifest zaslužio je nominacije u svim natječajima za knjigu godine. Drugi roman Kad jaganjci utihnu u Zdihovu (2011., Konzor/Jesenski i Turk) literarno nastavlja obračun s devijacijama iz bliske prošlosti. Krletka za glinenog goluba (2019., Sandorf) svojevrsni je završetak trilogije, roman koji kosture u ormarima iz nedavne mračne prošlosti napokon nastoji pokopati. 'Domovina to go' priča je o nezaposlenom profesoru hrvatskog jezika Šimunu Nikoliću koji odlazi u München raditi na bauštelu, baš kao što je svojevremeno učinio i sam Međurečan. Osim što piše romane, piše i scenarije, drame, svira i komponira. Kao sudionik u Domovinskom ratu, ponosan je što nije iskoristio niti jednu beneficiju koju je mogao. Lako se rasplače na ciganske romanse. Priučeni dešnjak, lijevi volej mu je još uvijek razarajući. Živi i radi u Zagrebu.

IZ SADRŽAJA: Judeja početkom 1. st. n.e. Rimska vlast silom i milom čuva osvojene teritorije, sikariji i zeloti opstruiraju, napadaju, bune puk i huškaju ga protiv namjesnika i domaćih izdajnika. Kad je mnogo sirotinje, nijedna vlast nije dobra. Bijednima treba ponuditi utjehu onkraj svijeta suhe kore kruha i pustinjske prašine. Mnogi se govornici natječu za sljedbu. Glavni junak, razočarani revolucionar Eleazar, revnosni preobraćenik, plaćeni je lovac na glave potencijalnih neprijatelja sistema. Jedan plavooki Bosonogi, otrat će mu pijesak iz očiju…

OSVRT: Uživam u prvim susretima s opusima autorica i autora, u prvim čitanjima njihovih rečenica, a zatim mazohistički u samoprijekoru - zašto se nismo ranije sreli? Zašto?

Međurečan je, kažu, do sada izdao nekoliko pohvaljenih romana, a ja tek stižem na party. Čovjek ima izvanredan stil pisanja. Jezik mu je čist, precizan, bez prenemaganja – ni viška ni manjka riječi, dijalozi prirodni, a tu je i dosta promišljanja s obje strane priče. Stranice se vrte same od sebe, kao u svim dobrim trilerima. Pogotovo onim povijesnima. 

Klanjam se autorima koji se uspiju prebaciti u neka nepoznata vremena i prenijeti ih tako da povjerujemo da i sami stižu iz tog doba. Po meni je to zahtjevniji nivo od opisa današnjice kad hodaš, gledaš život oko sebe, sudbine poznanika, ulice, ceste, navike, jela, čitaš portale, novine, a ako treba odeš na mjesto radnje pa istražuješ.

Doduše. Doduše, Robert je cijelu sliku Judeje s početka nove ere opisao tako da sam nekoliko puta rekao - pa ovo je sve kao danas, kao bilo koje moderno svjetsko žarište, kao filmovi u kojima sam se nagledao okupatorskih politika i uvjeravanja, pokreta otpora i običnih ljudi koji samo pokušavaju preživjeti. Robert odlično opservira pluseve i minuseve revolucija. Neuspjeli ustanak stvara više nesreće nego li je nosi razlog pobune. Roman je pun borbe dobra i zla, izdaja i oprosta, pun ljudskosti pa i epizoda zabranjenih ili skrivenih ljubavi. Razmišljanja i samopreispitivanja likova su takva da bi ih mnogi svećenici rado utkali u propovijedi. A kad smo već kod svećenstva, koje je Baal-tus-sarr dobrano oprao u proročanskim najavama, vrijedi vidjeti kako će na ovu priču reagirati i oni. Hoće li se usprotiviti ovakvom iščitavanju početka ili će je zbog iskrenog propovijedanja učinka dobrote prihvatiti kao dobrodošao povratak iskonskim vrijednostima. Nedostajaću epizodu Novog zavjeta.

Što se tiče dinamike i atmosfere, ona je na nivou svjetskih uspješnica. Robert je u jednom intervjuu rekao da je duže od četiri godine istraživao i zamišljao to vrijeme, ali i da je u pustinjske scene unosio i atmosfere westerna koje je generacijski gutao. Trilerski, pak, taman bih se uljuljao u prepoznavanje biblijskih likova koje je maskirao u npr. Melk-ki-orra, Ka-es-parra, i Baal-tus-sarra (Melkiora, Gašpara, Baltazara, ...), Magdalenu, Poncija Pilata i ostale, počeo prepoznavati događaje poput rođenja Isusa, darivanja tri Kralja, pomislio - sve ovo znam - kad eto obrata, twista. Umjesto Ninčevićevih stihova „Ako ne znaš što je bilo“, dobijem poruku „Misliš da je tako bilo?“.

OCJENA:  Ako ima pravde – ovo će biti finalist svih književnih nagrada 2025. jer na kraju knjige i ne piše KRAJ, nego POČETAK. Ne čekajte drugo izdanje: potražite ga, uživajte, i širite dobro. Pun aplauz.

Podržite Timbar lajkom na Facebooku.

Ovaj osvrt je sufinanciran sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.