Kada bi se u prošlosti na stolu našao bogat i obilan objed govorilo se da je 'ručak kao za Božić'. Na Badnjak je tradicionalno post i nemrs, što znači da se dovoljno najesti jednom dnevno i da se ne jede ništa mesno. Tradicionalno se na Badnjak jede riba, najčešće bakalar iako se ove godine za Badnjak ne mora postiti jer pada na zadnju nedjelju došašća.
U Poljicima se na Badnjak jeo soparnik, a u Kaštelima se za večeru na Badnju večer na stolu našao bijeli ili zeleni kupus s grožđicama i suhim šljivama, riba i prženi uštipci. Badnja večera završavala bi fritulama koje su se najčešće radile od krumpira. Stavljale bi se grožđice i izribale jabuke i orasi.
Tradicionalni se božićni ručak razlikuje od regije do regije, ali zajedničko svima je da se glavno jelo sastojalo od raznih mesnih pečenja.
U dinarskom se kraju božićni ručak jeo po noći, kada bi se ukućani vratili s polnoćke, a kuhali su ga muškarci. Glava kuće ne bi ni išao na polnoćku već je pripremao blagdanski objed za svoju obitelj.
Prije božićnog ručka u Splitu se pio varenik, odnosno vruće vino u koje su se dodavali med i papar. Božićna peciva radila su se isključivo od čistog pšeničnog brašna, bila su kružnog oblika i bila su ukrašena raznim likovima. U Kaštelima i Sinju je zabilježeno blagovanje orahnjače i medenjaka, ali i Božićne torte od oraha i čokolade.
Iako su danas svakodnevne trpeze znatno bogatije nego su bile u davna vremena, svatko se trudi da za božićni ručak spremi nešto posebno, ali i tradicionalno.