Solin - kulturni hram na rijeci Jadro

Fotogalerija (14)

Dalmatinski portal objavljuje serijal u kojem ulogu vodiča po dalmatinskim mjestima imaju predstavnici turističkih zajednica. Jelena Stupalo, direktorica Turističke zajednice grada Solina, odgovorila je na naša pitanja... 

MJESTO DOBILO IME: Ime današnjega grada Solina, urbonim Salona, javlja se u latinskome jeziku u singularnome obliku Salona, u pluralnome Salone (-ae)

POVIJEST MJESTA U TRI REČENICE: Od antičke Salone, nekad glavnog grada rimske provincije Dalmacije o čijoj veličini, blagostanju i raskoši svjedoče impozantne zidine s kulama i vratima, forum s hramovima, amfiteatar, groblja sa salonitanskim mučenicima (Manastirine, Kapljuč, Marusinac) do vremena hrvatskih vladara, kada je Gospinim otokom kročila kraljica Jelena i krunidbe kralja Zvonimira u Šupljoj crkvi 1076. godine, Solin je uistinu grad spomenik.

BROJ STANOVNIKA: 24.125

PRIČA KOJU MORATE ZNATI: Za svoga drugoga posjeta Hrvatskoj, sveti otac Ivan Pavao II., uz Zagreb, Mariju Bistricu i Split, pohodio je i Solin. Papa se na Gospinu otoku, najstarijem marijanskom svetištu u Hrvata, susreo s mladeži 4. listopada 1998. Ovaj svakako najslavniji trenutak u povijesti Solina, još od vremena kada je dična kraljica Jelena hodila Otokom, zbio se pred pedesetak tisuća mladih koji su u grad na Jadru stigli iz cijele Hrvatske da bi čuli jasnu poruku Svetoga Oca: 'Čuvajte blago vjere koje vam je povijest povjerila!'. Papa Ivan Pavao II. obratio nam se na hrvatskome jeziku, na hrvatskome je molio Oče naš i na hrvatskome pjevao zajedno s mladima: 'Zdravo Djevo, kraljice Hrvata'.

LEGENDA KOJA SE PRENOSI: Vjeruje se da voda iz 'Gospina bunarića', kraj svetišta Gospe od Otoka, ima čudotvorna svojstva, odnosno da liječi neplodnost

NAJZNAČAJNIJE OSOBE U POVIJESTI: Don Frane Bulić, don Lovre Katić, Jozo Kljaković, Vjekoslav Parać, Ante Jurić. Don Frane Bulić, ugledni hrvatski arheolog, povjesničar, konzervator starina i povjesničar umjetnosti, rođen je 4. listopada 1846. godine u Vranjicu kraj Splita. Kao školovani arheolog postao je upraviteljem arheološkog muzeja u Splitu, a 1878. povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije. Svojim arheološkim otkrićima dao je najveći doprinos upoznavanju ranokršćanske i starohrvatske povijesti na području Dalmacije. Vodio je arheološka iskapanja na mnogim dalmatinskim mjestima, osobito u Solinu. Otkrio je baziliku u Manastirinama u kojoj su bili pokopani mučenici Venancije iz Valerijanova ili Aurelijanova doba te Dujam iz Dioklecijanova doba. Godine 1891. otkrio je u Rižinicama kraj Solina kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira, a 1898. godine i znameniti sarkofag kraljice Jelene iz 976. godine. Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov hrvatskih kraljeva. Za radova na Gospinom otoku u Solinu, Bulić je otkrio i temelje crkve svete Marije i crkve svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće.

Don Lovre Katić (1887. - 1961.) - svećenik, povjesničar i publicist, rođen je u Solinu, 8. veljače 1887. Školovao se u Splitu i Zadru, gdje je završio bogosloviju. Najprije djeluje kao župnik, a potom u Zagrebu studira hrvatski jezik s književnošću i povijest do 1923. godine kada je diplomirao. Radio je kao profesor na gimnazijama u Sinju, Kninu i Splitu, gdje je od 1933. godine direktor Biskupske klasične gimnazije. Doktorat povijesnih znanosti stekao je radom Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira (1923.) Nakon talijanske okupacije odlazi u Zagreb, a 1945. postavljen je za rukovoditelja Kninskog muzeja; od 1947. do 1954. kustos i do umirovljenja 1959. znanstveni suradnik Arheološkog muzeja. Značajniji su mu povijesni radovi: Stopama hrvatskih narodnih vladara, Povijest katoličke crkve, Pregled povijesti Hrvata, Solin od VII. do XX. stoljeća itd. Pisao je i romane (Kraljica Jelena), crtice i pripovijesti.

Jozo Kljaković Šantić rođen je u Solinu 10. ožujka 1889. Pučku školu završio u Solinu, gimnaziju u Splitu. Studirao je slikarstvo u Pragu (Bukovac), Beču, Geneva (Hodler) i Parizu (Lenoir). Prva izložbu s grupom Medulić imao je u Zagrebu, iste godine izlaže i u Rimu na Međunarodnoj izložbi. 1914. za vrijeme Prvog svjetskog rata u izlaže Srbiji. Iste godine preko Albanije odlazi u Švicarsku, Geneva. Bio je profesor zidnog i dekorativnog slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1921. do 1941. Od 1941. pa do 1943 u vremenu Nezavisne države Hrvatske bio je zatvaran i u strogom kućnom pritvoru. Uspijeva 1943. emigrirati u Rim, gdje ostaje do 1947. kada odlazi u daleku Argentinu, točnije u Buenos Aires. Nakon devet godina boravka u Argentini odlučuje se na povratak u Rim, gdje boravi do 1968., kada se vraća u dragu mu domovinu. Umro je u Zagrebu 1. listopada 1969. Izradio je freske u crkvi svetog Marka u Zagrebu, u župnoj crkvi sv. Martina u Vranjicu, Dobroti u Boki Kotorskoj, u spomen-crkvi u Biskupiji kod Knina, te u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. Stvorio je veliki broj djela u tehnici ulja. Izlagao je u brojnim svjetskim gradovima, uglavnom na skupnim, ali i na samostalnim izložbama, između ostalog u: Londonu, Liverpoolu, Glasgowu, Manchesteru, Parizu, Lyonu, Genevi , Philadelphiji, New Yorku, Barceloni, Berlinu, Beču i Buenos Airesu.

Vjekoslav Parać je rođen u Solinu 2. veljače 1904. Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu 1926, a usavršavao se u Parizu 1929.-1931. Učio je fresko-slikarstvo na Akademiji u Rimu 1935. Godine 1944. odlazi u partizane. Od 1945. vodi Galeriju umjetnina u Splitu, o od 1950. do 1972. predaje na Akademiji u Zagrebu. Od 1973. član je JAZU (danas HAZU). Prvo razdoblje Paraćeva slikarstva označavaju siguran crtež, blaga stilizacija, zagasita tonska skala i osjećaj za monumentalno ('Crkva Sv. Blaža u Zagrebu', 'Seljaci', 'Proljeće', 'Veslači'. Slike 'Kavana La Coupole' i 'Pazar u Solinu' pokazuju utjecaj impresionista. Slijede mrtve prirode, prizori iz Dalmacije, figuralne skupine i pejzaži ('Cipal na tanjuru', 'Kaštelanke', 'Mljekarice'). Crteži nastali 1943. - 1945. neposredni su prikazi ratnih zbivanja ('Izgubljena djeca', 'Partizanski leut'), dok je sklonost prema monumentalnosti i epskom komponiranju osobito izražena na freskama u Klisu i Solinu te na slikama i crtežima koji prikazuju hrvatsku pomorsku povijest ('Brodovlje Petra Krešimira IV.'). Dosljedan motivima iz svakidašnjice, u djelima nastalim poslije 1955. pokazuje jednostavnost kompozicije, ekspresivnost likova i snagu boje ('Ručak pod maslinom', 'Dalmatinsko selo'). Bavio se crtežom, grafikom i scenografijom. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1929., 1932., 1960.), Splitu (1929., 1934., 1936.), Zadru (1969.) i Rijeci (1978.). Retrospektivna izložba priređena mu je u Zagrebu 1984. Umro je u Zagrebu 4. kolovoza 1986.

Ante Jurić (Vranjic, 17. svibnja 1922. - Pula, 20.ožujka 2012.) je  hrvatski rimokatolički nadbiskup i splitsko-makarski metropolit (1988.-2000.). Bio je na čelu Splitske metropolije u vrijeme osamostaljenja hrvatske države početkom 1990-ih i tijekom posjeta pape Ivana Pavla II. Splitu i Solinu 1998. godine, povodom obilježavanja 1700. obljetnice od osnutka grada Splita i mučeništva splitskog nebeskog zaštitnika sv. Dujma. Klasičnu gimnaziju završava u Splitu, a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 18. svibnja 1947. u Vranjicu. Od 1947. do 1953. godine bio je župnik u Desnama, a od 1953. do 1957. godine stariji prefekt i vicerektor u dijecezanskom sjemeništu u Splitu. Od 1957. do 1963. godine rektor je dijecezanskog sjemeništa, a od 1968. do 1970. godine duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Splitu. Od 1970. do 1978. duhovnik je u dijecezanskom sjemeništu u Splitu, a od 1978. do 1988. župnik, dekan i biskupski vikar u Makarskoj.

Nadbiskupom je imenovan 10. rujna 1988. te je 16. listopada 1988. u konkatedrali sv. Petra u Splitu zaređen za biskupa. Glavni zareditelj bio mu je msgr. Frane Franić, dotadašnji splitsko makarski nadbiskup i metroplit, a suzareditelji msgr. Marijan Oblak, zadarski nadbiskup i msgr. Marko Jozinović, sarajevski nadbiskup i metropolit.

Za vrijeme obnašanja nadbiskupske dužnosti, osnovao je sedam novih župa u Splitu. To su župe Sv. Leopolda Mandića za Sirobuju (1989.), Sv. Andrije Apostola za Sućidar (1990.), Sv. Josipa zaMertojak (1991.), Sv. Ivana Krstitelja za Trstenik (1991.), Sv. Mateja Apostola i Evanđelista za Ravne njive (1993.), Sv. Luke Evanđelista za Kocunar (1994.) i Sv. Marka Evanđelista za Neslanovac (1994.). Pastoralni posjet svetog oca Ivana Pavla II. Splitu 4. listopada 1998. godine bio je jedan od najznačajnijih događaja tijekom nadbiskupovanja mons. Jurića. Zbog navršene kanonske dobi umirovljen je 21. lipnja 2000. Preminuo je 20. ožujka 2012.; u Sjemeništu Redemptoris Mater u Puli, gdje je obavljao službu duhovnika bogoslovâ. Njegovi posmrtnih ostatci položeni su 24. ožujka 2012. u kriptu konkatedrale sv. Petra u Splitu.

MJESTA NA KOJIMA SE MORATE FOTOGRAFIRATI: Salona, Gašpina mlinica, Gospin otok, akvarij u Vranjicu

MUZEJ KOJEGA TREBATE POSJETITI: Muzej Tusculum, izložbeni prostor i restauratorska radionica Kuće Parać

POVIJESNO ZDANJE KOJE TREBATE VIDJETI: Salona, Gašpina mlinica, Šuplja crkva

NAJPOPULARNIJA PLAŽA: Plaža Vranjic (riva)

PLAŽA NA KOJOJ ĆETE NAĆI MIR: Riječna plaža Ljubinci

PLAŽA ZA INVALIDE: Ne

NUDISTIČKA PLAŽA: Ne

MJESTA ZA DJECU: Igraonica Gulliver energija i igraonica Jungle Play u Konzumu

KUĆNI LJUBIMCI: Nikakav posebni sadržaj

PONUDA ZA NAUTIČARE: Ne

MJESTO ZA FJAKU: Gospin otok, izvor rijeke Jadro

PONUDA ZA STUDENTE: Nikakav posebni sadržaj

PONUDA ZA UMIROVLJENIKE: Šetnica uz Jadro

ZDRAVSTVENI TURIZAM: Wellness hotela President, Solin

ETNO-EKO: Blace, Solin

DAN GRADA: 8. rujna

MANIFESTACIJE: Međunarodni kongres antičkih gradova (veljača), Solinsko kulturno ljeto (srpanj-rujan), Iz Solinskog lonca (rujan), Romantika u Saloni (kolovoz), Međunarodni festival turističkog filma (studeni), Božićni sajam (prosinac)

INFORMACIJE: 021/210-048, www.solin-info.com 

KAKO DOĆI: Osobnim automobilom: iz pravca Austrije i Mađarske preko Zagreba, a iz pravca Italije preko Rijeke

Autobusom: iz svih većih gradova u Hrvatskoj do Splita i onda autobusom gradskog prijevoznika gradskim linijama br. 1 (Salona), br. 10, br. 16 i br. 37 (Trogir) koji prometuju iz Splita

Brodom, trajektom: iz Rijeke i Ancone (Italija) za Split, potom gradskim autobusima

Zrakoplovom: Za zračnu luku Split (Resnik) potom autobusom Croatia Airlines, taksijem ili autobusom br. 37 (Split-Trogir)

Željeznicom: iz Zagreba do Splita ili Solina (HŽ postaja Solin) i onda gradskim autobusom

NAJBROJNIJI TURISTI: Englezi

NAJPOZNATIJI GOST: Ivan Pavao II.

PREPORUKE ZA RESTORANE: Restoran Gašpić, konoba Girasole, konoba pizzeria Slap, Pizzeria San Antonio (Mravince), Pizzeria Kavalir

NAJPOVOLJNIJA OPCIJA SMJEŠTAJA: Hostel Jadro

NAJLUKSUZNIJA OPCIJA: Hotel President - 5 zvjezdica

PIZZERIJE: Konoba pizzeria Girasole, konoba pizzeria Slap, Pizzeria San Antonio (Mravince), Pizzeria Kavalir

IZLETIŠTA: Vidikovac Sv. Jure, utvrda Kuk, izvor rijeke Jadro, park Gospin otok

OD SUMRAKA DO ZORE: Klub Kameleon

REKREACIJA: Planinarenje (PD Sv. Jure Solin), paintball (Mravince), tenis (Teniski klub DC) 

DOMAĆI SPECIJALITET: Anguja sa Šukice, Pastrve ala Jadro, Solinski kraljevski odrezak

DOMAĆE PIĆE: Vino

MORATE DOŽIVJETI: Ambijent manifestacije Romantika u Saloni

NESVAKIDAŠNJA PONUDA: Poklon dobrodošlice na ulazu u Salonu od hostese u antičkoj togi u pratnji rimskog vojnika, posjet Kući Parać (restauratorska radionica, izložbeni prostor) 

LOKALNO RIVALSTVO: 'Jadranske igre' gdje se natječu ekipe mjesnih odbora

SUVENIR: Suvenirnica grada Solina (tegurij, ploča kraljice Jelene, Salonitanka...)

ZANIMLJIVOSTI: Mekousna pastrva 'Solinka', endemska podvrsta, obitava u rijeci Jadro zbog čega je izvor rijeke Jadro do Uvodića mosta proglašen ihtiološkim rezervatom.

Močvarni čempres - zaštićen 1996. godine kao spomenik parkovne arhitekture, a starost toga stabla, visokog oko 25 metara, procijenjena je na stotinjak godina.

Njegov prirodni areal su močvarna područja uz obale Meksičkog zaljeva, SAD-a i istočne Azije, a smatra se kako ga je u Solin donio jedan pomorac, premda je moguće i da su ga zasadili prvi vlasnici tvornice cementa u Majdanu.

PORUKA NAŠEG VODIČA: Pridružite nam se na nezaboravnom putovanju u prošlost... Doživite Solin, kulturni hram na rijeci Jadro!