Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
TUŽNA VIJEST Jučer je u 91. godini umro skladatelj Ruben Radica

TUŽNA VIJEST Jučer je u 91. godini umro skladatelj Ruben Radica

Posljednji ispraćaj je 3. kolovoza na Lovrincu

U Zagrebu je jučer u 91. godini života preminuo akademik Ruben Radica, jedan od najuglednijih hrvatskih skladatelja suvremenoga doba, istaknuti glazbeni pedagog i član Hrvatskog društva skladatelja.

Ruben Radica rodio se u Splitu 19. svibnja 1931. godine. Glazbenu je poduku primio od djeda po majčinoj strani, velikog splitskog skladatelja Josipa Hatzea (1879.-1959.), a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je diplomirao dirigiranje (S. Zlatić) i kompoziciju (M. Kelemen). Usavršavao se kod brojnih velikih skladateljskih imena glazbe 20. stoljeća (V. Frazzi, R. Leibowitz, P. Boulez, O. Messiaen), a njegov skladateljski opus, skladbi iznimne ekspresivnosti i velikog smisla za zvučni kolorit, već odavno pripada najvažnijim stranicama hrvatske glazbene povijesti 20. i 21. stoljeća. 

Radičine skladbe, ubrajaju se među najzahtjevnije partiture hrvatske suvremene glazbe, kako sa stanovišta glazbenika izvođača, tako i u glazbeno-analitičkom smislu, s obzirom na visoke emocionalno-intelektualne dosege njegove pomno promišljene skladateljske poetike. Trajno će u Hrvatskoj ostati zabilježen Radičin trag u skladbama poput, Lirskih varijacija za gudače (1962.) koja je s velikim uspjehom praizvedena u Royal Festival Hallu u Londonu, ili Extensio (1973.) za orkestar i klavir ili XIII. Ura (1994.), dva soneta A.G. Matoša za tri zbora i orkestar ili Četiri studije ustrajnosti (2001.) za saksofonski kvartet. Duboka Radičina proživljenost hrvatske kalvarije u Domovinskom ratu, očitovala se posebno u scenskom misteriju Prazor (1990.), posvećenom 'mučeništvu odabranih' te skladbi Skrušeno (1992.), posvećenoj vukovarskim žrtvama. Napisao je i posljednju službenu harmonizaciju hrvatske nacionalne himne.

Duboki trag ostavio je Ruben Radica i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje su u razdoblju od 1963. do 2001., kroz njegovu klasu Polifonije i Aspekata suvremene glazbe, prošle brojne generacije hrvatskih glazbenika. Od 2000. godine postao je redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a za svoj rad i dostignuća nagrađen je najvišim državnim nagradama: Godišnjom nagradom Vladimir Nazor (1973.), nagradom Vladimir Nazor za životno djelo (2010.), dvjema Vjesnikovim nagradama Josip Štolcer Slavenski (1978. i 1991.). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.).

Posljednji ispraćaj akademika Rubena Radice bit će u utorak, 3. kolovoza u 14.30 sati na splitskom groblju Lovrinac.

Vaša reakcija na temu