Mnogi su čuli za poznatu splitsku obitelj Nešić. Otac Željko je bio uspješni boksač, nakon toga trener boksa koji je otvorio poznati boksački klub Marjan na Trsteniku da bi, nakon što mu je bilo dosta boksa, posvetio svoj život konjičkom klubu Natura. Ljubav prema boksu, a kasnije životinjama, naročito konjima, je usadio i sinu Igoru.
Igora ja gurnuo u ring sa samo 6 godina da bi s 15 godina postao kadetski prvak Hrvatske do 77 kilograma. Pobjednički niz je nastavio i u juniorima kad je postao prvakom Hrvatske s 18 godina, a nakon toga i kapetanom reprezentacije.
Uz ljubav prema boksu Igoru je otac usadio i ljubav prema konjima te mu je sa samo 7 godina kupio prvo ždrijebe koje je nazvao Sokol. Često se prisjećao kako je štedio novac od školskih obroka kako bi mu kupio više zobi. Željko i Igor su počeli kupovati konje da bi na kraju odlučili otvoriti i konjički klub na Broćancu, na Igorovoj djedovini. Upravo na današnjem ranču je Željko i upoznao svoju suprugu Milenu s kojom ima dvoje 2 djece, Igora i Irenu. Milenin brat je radio sa Željkom u splitskom Prometu te ga je zamolio da mu sestru odveze iz Broćanca do Splita. Ona je u autu ostavila kišobran kojeg joj je Željko vratio nakon tri dana i tako je započela njihova životna avantura. I danas joj u šali predbacuje da je kišobran ostavila namjerno, ali Milena to 'odlučno' negira. Nešto što je počelo kao hobi, uskoro se pretvorilo u stil života i cijela obitelj je preselila na ranč u Broćancu u općini Klis. Ljubav prema životinjama i prirodi lako je pobijedila život u gradu i na asfaltu.
Igor je uz strast prema životinjama otkrio i strast za pjevanjem. Počelo je s pjevanjem u društvu s prijateljima, a završilo pjevanjem u grupi Smile. U kratkom vremenu postali su vrlo popularan bend za pireve i zabave.
Jako uspješno je gradio karijeru pjevača, ali ljubav prema konjima je bilo ono što ga je definiralo u životu. Štala konjičkog kluba Natura je bila sve punija životinjama, a djeca su bili svakodnevni gosti. Bilo je tu svega, od domaće djece do stranaca. Svi su dolazili kod Igora koji se razvio u vrhunskog instruktora za jahanje konja. Cijela obitelj se podredila tome i primali su goste u svako doba dana. Ako ste došli sami, uz preporuku ili ste prijatelj obitelji, oni bi vas primili na jednaki način. Nakon jahanja konja bi vas počastili i primili u kuću kao da ste im rod rođeni.
Idiličan život Nešića tragično je prekinut 4. ožujka 2020. godine u ponoć i 40 minuta. Dok se vraćao na svoj ranč u Igorovo vozilo se zabio Passat. Igor je preminuo na licu mjesta kao žrtva obijesne i prebrze vožnje. Da nevolja bude veća 5. ožujka 2022.godine, samo dvije godine kasnije u požaru gube život Igorova prva rodica Sanja koja je bila trudna, te naknadno i njen suprug Ante. Iza njih je ostao trogodišnji sin.
Nešići su ugasili konjički klub, životinje su poklonili i povukli su se u osamu. Bolne su bile uspomene i teško im se bilo nositi sa svim što ih je zadesilo. Ranč koji je nekoć bio pun životinja i posjetitelja je postao oaza mira i tišine za Nešiće. Želja za konjima se polako vraćala i malo po malo Željko je odlučio da želi vratiti konje i životinje.
Željko i Milena žele da im se na ranč vrate prijatelji i da ožive ranč u uspomenu na svog sina. Konje nije cilj samo jahati, nego ih treba i razumjeti, a Igor je to najbolje znao. U subotu su otvorili vrata ranča prijateljima i poznanicima, te su otkrili spomen ploču koja je postavljena Igoru u čast na njegovom najdražem mjestu na ranču, konjušnici, gdje je provodio najveći dio svog vremena. Šteta bi bila ne čuvati uspomenu na Igora koji konjima nije šaptao, već im je pjevao.
A što se Nešića tiče, jaka je to obitelj. Unatoč svemu, ponovno jašu.