UFANJE I TRADICIJA Procesija sv. Roka u Sutivanu
'A gospodine sudac, on ne može sam hodit!'
Događaj i tradicija koja povezuje dva 'stivanska' zvonika i njihova zvona procesija je s kipom sv. Roka koja se održava svake godine 16. kolovoza od crkve na brežuljku do Župne crkve BDM, kao i u obrnutom smjeru sedam dana kasnije kada se kip sv. Roka vraća u svoju crkvu.
Zvona u oba zvonika počnu sa specifičnim naizmjeničnim zvonjenjem, slavljenjem sedam dana prije blagdana Vele Gospe, 15. kolovoza, i to podnevnim i večernjim zvonom.
Ratne 1943. godine dok je otok Brač bio pod njemačkom okupacijom i zabranom svih javnih okupljanja 16. kolovoza skupina bračkih partizana predvođenih Stivanjanima iznijela je kip sv.Roka ispred crkve i ispaljivanjem plotuna iz pušaka objavila blagdan tog voljenog stivanskog sveca zaštitnika.
1956. u nekadašnjoj državi zakonski je određeno traženje odobrenja od kotarskih vlasti za održavanje svih crkvenih svetkovina pa tako i procesije sv. Roka za koju te godine nakon traženja nije izdano odobrenje. Usprkos tome procesija je održana na način da su se po četiri nosača kipa smjenjivali svakih desetak koraka sve do dolaska u Župnu crkvu tako da su svi mještani podijelili odgovornost kršenja spomenute zabrane. To je rezultiralo prekršajnim prijavama protiv 23 osobe od kojih su zabilježena imena sljedećih: Matković Ivan-Cuko, Ivanović Mate- Koštoca, Ljubetić Petar – Šteka, Ljubetić Miće -Čožić, Domić Juraj – Sila, Ivanović Ivan, Jurjević Dinko, Tavra Ivica, Lukšić Ante, Lukšić Pero, Ivanović Nedo i Jutronić Jerko. Određena im je kazna od po 1000 dinara svakome, a nakon uložene žalbe Vijeću za prekršaje u Zagrebu kazna im je preinačena u 'javni ukor'.
Prilikom saslušanja sudac je upitao jednog od sudionika, Miću Ljubetića Čozića:
'Zašto ste usprkos zabrani nosili kip sv. Roka?' a upitani je odgovorio:
'A gospodine sudac, on ne može sam hodit!'
