Umro je Jean-Luc Godard, jedan od najvažnijih filmskih redatelja svih vremena
Preminuo je u dobi od 91 godine
Filmski redatelj Jean-Luc Godard, 'otac' francuskog novog vala, preminuo je u utorak u dobi od 91 godine, objavio je list Liberation pozivajući se na osobe bliske francuskom redatelju, javlja tportal.
Godard je bio među najpriznatijim svjetskim redateljima, poznat po klasicima kao što su 'À bout de souffle' (Do posljednjeg daha) i 'Le mépris' (Prezir), koji su pomaknuli filmske granice i inspirirali mnoge redatelje desetljećima nakon njegova stvaralačkog vrhunca 1960-ih.
Godardovi su filmovi raskinuli s ustaljenim konvencijama francuske i svjetske kinematografije 1960-ih i pomogli su redefiniranju filmske umjetnosti, kao i načina na koji se filmovi snimaju.
Obilježja Godardova filmskog rada bez kojih je kinematografija danas nezamisliva bili su, između ostalih, snimanje iz ruke, 'jump cut-ovi' u montaži (tzv. skokovita montaža) i egzistencijalistički dijalozi koji su postajali referentne točke u popularnoj kulturi tih godina, ali i mnogo kasnije. Godardov 'filmski neposluh' obilježila je i jedna muza, Anna Karina, ikona francuskog novog vala i danska filmska glumica bez koje on u jednom periodu svoga stvaralaštva nije mogao zamisliti svoj film, a koja mu je kasnije postala i supruga. Odnos u njihovom braku, međutim, nije izgledao idealan kao na filmu i rastali su se nakon samo četiri godine, točnije 1965., četiri godine nakon što je briljirala u Godardovom filmu 'Une femme est une femme' (A woman is a woman), u kojemu je zapaženo i nadahnuto odigrala ulogu francuske prostitutke koja očajnički želi postati majka.
Osim u tom njegovom filmu, Anna Karina je glavne uloge odigrala i u Godardovim filmovima 'Vivre Sa Vie' (Živjeti svoj život, 1962.), 'Bande à part' (Neobična banda, 1964.), 'Pierrot le Fou' (Ludi Pierrot, 1964.), 'Alphaville' (1965.)..., u kojima joj je glumački par najčešće bio Jean-Paul Belmondo, jedan od omiljenijih Godardovih muških protagonista.
Interesantno, Karina nije odigrala glavne uloge u najzapaženijim Godardovim filmovima. U filmu 'Le mépris' (1963.) Godard je izabrao raditi s Brigitte Bardot, dok je u filmu 'À bout de souffle' (Do posljednjeg daha, 1960.) uloga novinarke Patricije pripala Jean Seberg.
Legenda kaže da je Jean-Luc Godard, tada novinar časopisa Cahiers du cinéma - koji je imao golem utjecaj na čitav francuski novi val - prvi put spazio Annu u reklami za sapun Palmolive. Ona je imala sedamnaestak godina - tek je bila stigla u Pariz u nadi da će ostvariti manekensku karijeru - a on je bio deset godina stariji od nje. Privukla ga je na prvi pogled, i to toliko da je svim sineastima u svome krugu govorio da će upravo ona biti glavna uloga u njegovim budućim filmovima.
Tako je i bilo, ali ne bez problema. Naime, Godard je lijepoj i karizmatičnoj Anni ponudio manju ulogu u svom debiju 'Do posljednjeg daha', ali ju je ona odbila kad je čula da ima scena za koje bi se morala razodjenuti. Jean-Luc Godard ju je upitao kako je onda snimala reklamu u kadi za Palmolive, ali ona mu je elegantno odgovorila da je tom prilikom 'nosila kupaći kostim i da joj je voda bila do grla, a da je gola bila samo u njegovoj glavi'.
Godard nije odustao i iduće joj je godine (1960.) ponudio ulogu u 'Malom vojniku' (Le petit soldat) koju je prihvatila, ali tek nakon što joj je majka potpisala ugovor za snimanje s obzirom da je Anna tada imala tek dvadeset godina. Iste godine glumi plesačicu Angelu u ranije spomenutom filmu 'Žena je žena'. Nakon što je za tu ulogu osvojila nagradu za najbolju glumicu na Berlin Film Festivalu, Karina je odustala od ideje manekenske karijere i posvetila se snimanju filmova s Godardom.
Za mnoge ljubitelje filma nijedna riječ nije dovoljno dobra da opiše tog velikog redatelja. Godard, sa svojom raščupanom crnom kosom i naočalama s debelim okvirima, bio je pravi filmski revolucionar koji je od filmaša napravio umjetnike, stavljajući ih u rang s majstorima slikarstva i ikonama književnosti.
'Nije važno odakle uzimate stvari - već kamo ih nosite', rekao je jednom prilikom redatelj koji je bio omiljen svima onima koji su se filmom bavili iza njega. Quentin Tarantino često se navodi kao jedan od novije generacije redatelja koji su usvojili Godardovu tradiciju pomicanja filmskih granica, kao i Martin Scorsese koji je 1976. oduševio s 'Taxi Driverom', uznemirujućim psihološkim trilerom o vijetnamskom veteranu koji je postao taksist... I nisu Tarantino i Scorsese jedini, mnogi redatelji i redateljice ugledali su se na Godarda, kao i na mnoge njegove kolege koji su obilježili francuski novi val, piše tportal.
Godard, međutim, nije bio svačiji idol. Kanadski redatelj Xavier Dolan, koji je s 25 godina podijelio nagradu s tada osamdesetogodišnjakom Godardom na filmskom festivalu u Cannesu 2014., volio je kontroverze jednako kao i Godard na svome vrhuncu, pa ga je tom prilikom nazvao 'mršavim starcem' i 'nikakvim svojim herojem'.
Jean-Luc Godard je rođen u bogatoj francusko-švicarskoj obitelji 3. prosinca 1930. u raskošnom pariškom sedmom arondismanu. Otac mu je bio liječnik, a majka kći Švicarca koji je osnovao Banque Paribas, tada slavnu investicijsku banku.
