Ivan Milić, poznatiji pod svojim umjetničkim imenom IVXN, od malih je nogu njegovao strast prema glazbi i kreativnom izražavanju. Njegova povezanost s pjesmom Eurovizije, koja ga je oduševljavala još u djetinjstvu, obilježila je svaki korak njegovog stvaralačkog razvoja i oblikovala njegovu umjetničku osobnost.
Diplomiravši na Ekonomskom fakultetu, Ivan je proširio svoje horizonte boravkom u Sjedinjenim Američkim Državama i Španjolskoj. Ipak, unatoč privlačnosti života u inozemstvu, ljubav prema Hrvatskoj i neutaživa želja za izražavanjem kroz glazbu vratili su ga u domovinu. Tu je pronašao novu inspiraciju i snagu za stvaranje.
Ivanova povezanost s Dorom i Eurosongom započela je još u njegovom djetinjstvu. Kao desetogodišnjak napisao je svoju prvu pjesmu za Dječji izbor za pjesmu Eurovizije, sanjajući o nastupu na velikoj sceni. Prošlogodišnji uspjeh hrvatskog predstavnika na Eurosongu dodatno ga je motivirao da ponovno posegne za svojim djetinjim snovima i prijavi se na Doru.
S pjesmom 'Monopol', IVXN donosi eksplozivnu kombinaciju plesa, snažnih emocija i svoje autentične umjetničke vizije. Njegov nastup nije samo ostvarenje osobnog sna, već i prilika da kroz glazbu uspostavi duboku povezanost s publikom.
IVXN vjeruje da je glazba univerzalni jezik, a njegov nastup na Dori simbol je tog sna - spajanja ljudi kroz emocije, ritam i melodiju.
'Glazba ima nevjerojatnu moć - spaja, priča priče i stvara uspomene koje ostaju za cijeli život. Kada se pjesma stvori kao poklon, ona postaje više od glazbe. Ona je simbol ljubavi, pažnje i zajedništva. Tako je nastala i moja pjesma 'Monopol' - kao poklon, spoj naše bogate tradicije i vrhunske zapadne švedske produkcije. Tamburica u Švedskoj možda zvuči kao neobičan spoj, ali za mene je ona simbol prijateljstva, suradnje i stvaranja nečeg jedinstvenog. Prema vlastitom iskustvu, glazba je univerzalni jezik koji nas povezuje bez obzira na granice. Moji prijatelji, koje doživljavam kao veliku obitelj, odigrali su ključnu ulogu u stvaranju ove pjesme, a suradnici koji su se pridružili ovom projektu donijeli su svoju energiju, kreativnost i talent, stvarajući jedan spektakl dostojan pozornice poput Dore. Na Dori, mi glazbenici ne predstavljamo samo sebe - predstavljamo publiku, žiri i cijelu glazbenu scenu naše zemlje. Ta pozornica zaslužuje respekt i predanost, a naša je odgovornost opravdati povjerenje koje nam je dano. Kada radimo nešto s ljubavlju, kada u to uložimo srce i cijelog sebe, možemo stvoriti čaroliju. Ali, ta predanost nas ujedno može učiniti ranjivima', rekao je on.
'Monopol' govori upravo o toj ranjivosti - o situacijama u kojima netko preuzme kontrolu nad našim osjećajima, odlukama ili čak cijelim životom. To se može dogoditi u ljubavnom, poslovnom pa i prijateljskom odnosu. Iako svi griješimo, ključno je prepoznati te pogreške, ispraviti ponašanje i naučiti se čuvati. Pjesma progovara o boli i nemoći kroz koje prolazimo u toksičnim odnosima, ali nas podsjeća i na važnu pouku: čuvaj sebe i svoje mentalno zdravlje.
'Inspiraciju za pjesmu pronašao sam na mjestu koje ima posebno značenje za mene - mjesto mog porijekla, jedno od najljepših u Hrvatskoj. Tamo su se rodile prve misli o 'Monopolu'. To je bio trenutak kad su se ideje i emocije spojile, stvarajući pjesmu koja je na kraju postala dio mene. Zanimljivo, dan nakon što smo pjesmu snimili, sanjao sam kako je pjevam. Taj trenutak bio je za mene znak da je 'Monopol' zaista poseban projekt - pjesma koja živi u meni i kroz mene. Još kao dijete u vrtiću, pjevao sam Mariju Magdalenu i sanjao o Eurosongu. Danas, taj san postaje stvarnost. Dora nije samo prilika za ostvarenje mog sna, već i za obogaćivanje našeg nacionalnog izbora glazbom koja nosi poruku, emociju i pouku. Sretan sam što mogu kroz pjesmu podijeliti dio sebe s publikom i stvoriti trenutke koji će, nadam se, ostati u sjećanju svima koji je čuju. Monopol nije samo pjesma - to je priča o ljudima, odnosima i važnosti brige za sebe. To je moj poklon svima koji vjeruju da je glazba više od melodije - da je ona način da čuvamo sebe, ali i volimo druge, s pravim balansom i poštovanjem prema sebi', zaključuje Ivan Milić.