VELJKOVA FOTO-KRITIKA: Autorice su ukupne pobjednice Klupske izložbe Fotokluba Split

Sjedio sam na pivi prije nekih desetak dana s kolegama pa smo u tom ugodnom društvu razgovarali između ostalog i o trenutačnoj situaciji fotografije u medijima i općenito. Spomenulo se pritom i subjektivno i objektivno shvaćanje ili tumačenje nekoga rada. Potaklo me sve skupa na razmišljanje o mojim komentarima o fotografskim izložbama pa sam na kraju zaključio kako je dojam hoće li se nekom svidjeti neka fotografija ili ne zaista subjektivan, ali objektivno su pojedinačne činjenice o kojima se mnogo toga može napisati. Objektivno bi, ukoliko se ne varam, predstavljalo je li fotografija oštra, ima li dubinsku oštrinu, je li kontrastna, ima li kompoziciju, iz kojeg je rakursa (perspektive) snimljena... Zapravo objektivne činjenice koje ili jesu ili nisu dobre svakome dobrom gledatelju.

Na 'Klupskoj izložbi 2016.' Fotokluba Split najcjelovitija autorica je svakako Žaklina Antonijević koja donosi cijelu lepezu fotografija, od odličnog crno-bijelog portreta, vrlo dobre refleksije, odličnog kolorita i kompozicije u kolekciji Diptih 1. Mirovanje, a zatim Diptih 2 Kretanje. Autorica je na najboljem putu da bude izvrsna.

Najefektnije fotografije izlaže Iris Ban. Tri fotografije crtanja svjetlom su jedne od najboljih koje sam ikad vidio, apsolutno svaka čast! Svjetlo koje donosi toplu razmazanu boju u desecima ponavljanja približava noć uz obalu u totalno drugačijem, apstraktnom smislu. Ovo crtanje svjetlom je postavilo visoku ljestvicu za sve buduće slične fotografije. Iris ima i dvije fotografije silueta od kojih je moj favorit Lady Rain jer donosi Sustipan kakav se ne viđa često, cijela atmosfera je idealna za crno-bijelo.

Brigita Ercegović ima zanimljivu kolekciju u svim crno-bijelim tonovima, želi biti drugačija i indirektna pa je takav i ukupan dojam. Siva refleksija u portretu koji je izrazito jak i totalno preosjećajan pa onda more i neoštrina prvog plana. Zatim spremni kišobran za nadolazeću oluju gdje se može naslutiti traženje zaklona i na kraju direktno i indirektno svjetlo gdje jedan okvir prema drugome 'dišu' kao plaža prema suncobranima. Izrazito zanimljivo razmišljanje i totalno drugačija percepcija života koja nosi autorica u odnosu prema gledatelju.

Fotografija 'Prvi poljubac' je vrijedna spomena jer donosi dvije ljubavi, ipak je u ovom slučaju ljubav prema djetetu pa onda klubu. Bravo za Ivanu Miletić kojoj također pristaje crno-bijela fotografija.

Iako su autorice ovaj put nadmašile autore ipak treba istaknuti nekoliko izvrsnih izuzetaka.

Igor Bakotić je odličan, njegovi 'Mislilac' i 'Specijalac', iako su slične fotografije kompozicijski zapravo su vrlo različite ali svakako izvrsne. Najbolja fotografija izložbe je Igorovo 'Raskršće' koje je odličan primjer gdje sve gleda dobar fotograf. Perspektiva od dole prema gore rijetko ovako oduševljava, većina ljudi gleda u pod, opažanje je usmjereno tamo gdje je većina, a 'Raskršće' je van dosega običnog gledatelja i prolaznika. Bravo, Igore.

Spomenut ću i fotografiju 'Za mrvicu kruha' autora Davorina Aničića koja pokazuje surovu stvarnost, imamo i dalje u 21. stoljeću probleme koje muče cijelu ovu planetu. Autor se zapravo samo osvrnuo na problem nezaposlenosti, gladi i ostalih pošasti.

I za kraj imamo stvarno jedan 'Kraj', odličnu fotografiju Anite Dajak,  linijski odlična kompozicija koju je Anita takla svojim promišljanjem. Izvrsna jednostavnost! Iz koje zapravo izlazi ogromna priča, priča o dva puta na jednom svjetlu, jednoj zvijezdi vodilji u ogromnom prostranstvu 'jednoličnog' svemira. Priča o izboru, naizgled jednakosti i blizini istog odabira. Vječnost prolaska preko poplavljenih polja čovječanstva. Bravo, Anita.

Bilo je i boljih izložbi u Marmontovoj ali ovo je sigurno izložba za ocjenu dobar, ali i pet za nova imena, nove ljude, možda buduće fotografe/kinje. Ponovno neke fotografije (ima ih desetak) uopće nisu zaslužile da budu izložene, ali takve su u manjini pa su zanemarive. Potrebno je istaknuti da je u žiriju sjedio jedan od najboljih hrvatskih fotografa Rino Efendić čije su fotografije kompozicijski uvijek besprijekorne, a doseg promišljanja je vanserijski. Članovi žirija su bili i odličan splitski fotograf Valentino Bilić Prcić čija ideja o izložbi na otvorenom gdje svatko može uzeti svoju fotografiju je nešto najbolje što se fotografski u ovom gradu moglo desiti. Treći član žirija je bio likovni umjetnik Boris Šitum.