VELJKOVA FOTO-KRITIKA: Zrači Feđina ljubav prema Hajduku i gradu Splitu
Klarić u većini fotografija odašilje poruku navijačke privrženosti, a nekoliko radova direktno svjedoči o snazi navijanja koja ni do današnjeg dana nije oslabila
Sigurno najteže do sada mi pada komentiranje izložbe šjor Feđe Klarića jer je to osim velike časti i posebno važan zadatak. Feđa bilježi fotoaparatom događanja preko 40 godina pa je njegovo iskustvo golemo, a dobitnik je i najvećeg novinarskog priznanja, nagrade za životno djelo 'Otokar Keršovani' Hrvatskog novinarskog društva. Teško je zacijelo bilo i odabrati fotografije za ovu izložbu o navijačima koja kreće od crno bijelih fotografija iz vremena kad se većina fotografa mlađe generacije još nije ni rodila. Također bi se moglo reći da bez Feđinog truda i zalaganja Fotoklub Split ne bi postao ovoliko uspješna galerija kao što je to u novije doba. Pogotovo je zaslužan što je fotoklub zaštićen kao kulturno dobro od strane Ministarstva kulture prošle godine.
Na fotografijama s izložbe je vidljivo da je Feđa svuda, fotografira s krova, sa stabla, iz grma, iz auta, s motora, u gužvi, iz mraka... Fotografski najzanimljivije su crno bijele fotografije pošto u to vrijeme nije bilo sadašnje fotografske opreme ni raznih kompjutorskih programa, a tim su bolje i kvalitetnije. Također, Feđa je narodni čovjek, povezan je s gradskom kolotečinom i sluša njegove otkucaje. Pošto je blisko spojen s gradom tako mu ništa ne može pobjeći objektivu, svakoga zna, svakome se javi, svatko važan ga zove u goste, svi znaju Feđu i on zna svih pa je tako uvijek blizu prave informacije, a onda i prave slike.
Dakako, posebnost je, što uvijek i ističe, njegov dugogodišnji rad s Miljenkom Smojom koji se pretvorio u veliko prijateljstvo vidljivo i na njegovim fotografijama Smoje i Lepe u skoro svim (ne)prilikama.
Izložba '12. igrač Hajduka' otvorena je nekoliko dana prije prve utakmice naše reprezentacije na Europskom prvenstvu pa je i tu Feđa nastojao poručiti činjenicu da su navijači tako važan dio sporta, naročito nogometa. Slike s Poljuda donose slavlje, vidimo i prepunu Rivu, trajektnu luku i Stari plac. Nekoliko izuzetnih detalja potvrđuje da za vrhunskog fotografa treba biti budan, gledati pozorno i pažljivo, sa strpljenjem i mirnoćom za nepotresen i odličan kadar.
Fotografije s ove izložbe govore između ostalog o veličini navijačkog pokreta i njegovoj rasprostranjenosti, od otoka do stadiona, od Hajdučkog broda do krova fiće, od baklji do poluprazne tribine...
Šjor Feđa u većini fotografija odašilje poruku navijačke privrženosti, a nekoliko radova direktno svjedoči o snazi navijanja koja ni do današnjeg dana nije oslabila. Nažalost na crno bijelim fotografijama, tadašnji 6x6 format filma oduzima kadru dio koji bi zaokružio ovu hajdučku priču, npr. fali dio stadiona na Starom placu malo s desne malo s lijeve strane. Nasuprot tome ekstremno široki objektiv na sadašnjem stadionu u Poljudu ponovno potvrđuje razmjere potpore Hajduku, ali i potvrđuje da je autor narodni čovjek, blisko prisutan, a ne kao mnogi daleko izolirani fotoreporter.
Najbolje fotografije su navijač na krovu bilog fiće, pozadina ulaza u stadion gdje su se navijači popeli po drveću i stupu za struju, siluete navijača sa zastavom na vrhu sjevera te otac sa sinom i kćerkom na uokolo praznoj tribini.
Svakako je prije svega vidljiva Feđina ljubav prema Hajduku ali i prema Splitu pa je tako ova izložba pravi pokazatelj života grada i dalmatinskog mentaliteta. Upotrebom svih vrsta objektiva i obe perspektive autor poručuje da fotografija svakako nije ograničena pa čak ni manjkom svjetla. Možemo zabilježiti sve trenutke, ali treba biti tehnički dobro potkovan te strpljiv u odabiru pravog kadra. Zanimljiva i povijesno važna ovo je vrlo dobra tematska izložba iz koje početnici mogu puno naučiti, samo treba koncentrirano i dobro gledati.
