VELJKOVA FOTO-KRITIKA: 'Izborna' je jedna od boljih izložbi mlađe generacije!
Promišljanje je svakako prisutno, uočljivo je i tehničko znanje, kadar, kompozicija, svjetlo...
'Izborna' je vrlo zanimljiva izložba fotografija desetoro studenata Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija i Odsjeka filma i videa Umjetničke akademije u Splitu. Prvo dojam ove izložbe je vrlo jaka potreba za izražavanjem putem nekog medija, ovog puta fotografije. Promišljanje je svakako prisutno, uočljivo je i tehničko znanje, kadar, kompozicija, svjetlo...
Krenimo od kraja gornjeg hodnika Fotokluba Split...
Jadranka Kljajić donosi tri fotografije voćki na neutralnoj pozadini. Kruška u sredini još uvijek stoji uspravno, 'ne da se' iako 'urliče' širom otvorenih 'ralja'. Kruška je svakako autoričin krik dok je lijevi šipak isto razvaljen životom ostavio još veću poruku, jedno zrno kao znak da će život i dalje postojati unatoč ovom fotografskom razaranju. Svakako jednostavna i zanimljiva autorica snažnog promišljanja.
Tomislav Ladišić ne priznaje ovu stvarnost i pokazuje strukture koje nisu za obične gledatelje, traži posebno mjesto gdje je okružen zlatnim, bakrenim i brončanim beživotnim tijelima s kojima je stvorio umjetnički sklad. Namjera fotografirati nešto skroz drugačije je za svaku pohvalu ali fotografije moraju slati poruku koja u ovom slučaju nije dostupna. Autor ima potencijal da nam pokaže nešto neviđeno za što još samo širom treba otvoriti ideju u realnom vremenu.
Darko Škrobonja je u dark zoni. Manjkom svjetla na tamnim crno bijelim fotografijama ostavlja samo nekoliko trunki svijetlih ploha. Darkov dark ipak u malim postocima ostavlja neku malu nadu na svijetlim dijelovima neba i kameno hladnih struktura. Tama, zima, beživotnost, hladne linije razdvajanja, strahopoštovanje prema neživotu nositelji su poruke da upravo u životu tražimo suprotno. Ljubav, toplinu, boju, radost, život... Darko je prenio najvažnija životna pitanja jednostavnim linijama i svojim promišljanjem, fotografije vrijedne pažnje iako govore paradoksalno.
Duje Kundić donosi urbane fotografije koje bi mogli svrstati u temu arhitekture. Prevladavaju linije, sjene, boja, a umjetno svjetlo odaje dugo noćno istraživanje. Iako urbane, nema automobila, ljudi, života, jer su ljudi odsutni... u svojim svjetovima, u svojim mislima, u svojim 'gradovima'. Od garaže je Duje stvorio planet, a za kraj puta je ostavio mjesta za pijesak kako bi svi mogli guštati šetati bosi iako nigdje u blizini nema plaže. Zanimljiva koncepcija hladne mračne garaže koja to više u ovom slučaju nije.
Nada Maleš se nalazi u interijeru kroz koje ulazi prirodno dnevno svjetlo. Stare napuštene dvorane, tvornice koje su izgubile smisao osim za fotografiju. Povijest je sve prisutna, tko zna koliko je života vrvjelo ovim napuštenim prostorijama i koliko bi zidovi mogli priča ispričati da mogu govoriti. Nada je još puno mogla reći ali i ovo je dobar početak. Iskače kao kompozicijski izvrsna tek jedna od šest fotografija dok ostale zadovoljavaju osnovni koncept. Predlažem ponovni posjet objektu i fokusiranje, posvećivanje svakoj fotografiji puno duže vremena kako bi prenijela puno snažniju poruku.
Luka Čizmak je životno urban. Od četiri fotografije tri su odlične, jedna je suvišna. Imamo prolaznost života u gradskom neboderu dok se na sljedećoj prolaznosti skalama rade novi. Treća nosi dobru linijsku kompoziciju i dvostruku životnost, izvornog čovjeka i sjenu. Preneseno značenje i usporeni protok u gradu koji se razvija Luka je zamrznuo u prolaznosti vremena. Svakako dobro uočavanje bez davanja gledatelju da bira, Luka je izabrao kadar i poslao poruku.
Senka Musić traži svjetlo u tamnim konstrukcijama, daje nam realni prikaz nebrige u kaosu otpada ispred skladišnog beživotnog prostora omotanom bodljikavom žicom. Senka nas dovodi do nepristupačnih prostora kojima pokušava uliti novi duh kako bi se ponovno podigli iz ničega kao feniks. Bezbroj ptica kao da podižu skladište prema nebu, a hladnoj zgradi kao da želi nanijeti boju da je oživi. Svakako zanimljiv izlet u dvorište sjeverne luke.
Andrea Kaštelan je duboko povezana sa životom. Iako pomalo morbidno kao da su tijela ostavljena duboko u šumi ipak se osjeća život koji autorica želi povezati s prirodom. Tijelo, želja, kosa, dodatak vrlo malo svjetla i skoro pa akt fotografije ipak je traženje života u svoj njegovoj realnoj surovosti. Ovaj eksperiment ima svoju svrhu ukoliko pogledamo sami sebe, ogolimo ego i prepustimo se osnovnom životu bez ičega što nas svakodnevno sputava. Zanimljivo i na dobrom tragu, ali treba se još tražiti da bi bilo izvorno.
Domenika Mateša traži u aktu smisleni dodir, promišlja oko dobro i lošeg. Svakako nam približava intimnu sredinu uz upotrebu jakog kontrasta i bez kontakta s osobom osim ruke koja umiruje i ljubi liniju između odnosa. Ovi aktovi su jako osobni, ali opet nisu vulgarni iako je golo tijelo zapravo daleko od toga u umjetničkom smislu ili izražavanju stava prema seksualnosti. Svaka čast na hrabrosti, bit će zanimljivo da pogledamo kako će se razvijati Domenikino fotografsko promišljanje kad završi fakultet.
Gloria Lizde je najozbiljniji kandidat za studijskog profesionalca, trud namještanja zamišljenog koncepta je doveo do toga da radovi koji su najbliži aktovima izgledaju kao iz neke poznate galerije New Yorka. Životinjski nagon za preživljavanjem u moru svakakvih prikaza društva, učestali pokušaji oslobođenja vlastitog bića, nevinost i lovci na vanjski nesklad u globalnim zadanim proporcijama. Gloria daje razmišljati o nebesko rajskom i trojanski paklenom u promišljanju o tijelu.
'Izborna' je izložba o vlastitim traženjima i kreativnom izražavanju kako bi se postigao cilj, a cilj je osloboditi se 'okova društva' kako bi se izabrao vlastiti put. Jedna od boljih izložbi mlađe generacije o pokušajima vlastitog promišljanja u Fotoklubu Split.