Sandi Cenov, zvijezda hrvatske dance-scene 90-ih i vlasnik nekih od najljepših emotivnih balada, uskoro slavi trideset godina svoje karijere. Njegove se stare pjesme i danas slušaju, zato 55-godišnji glazbenik danas uživa u plodovima svog rada, baš kao i u obiteljskom životu u društvu supruge Iline i njihovo dvoje djece, sina Mikule i kćeri Zare. No, isto tako uz koncerte, tijekom tjedna radi i stvara nove pjesme, a ni hobija se nije odrekao. Povod našeg razgovora je njegov koncert za Valentinovo u Splitu i to u 'Bonnie&Clyde' sali. Uvijek dobro raspoloženi Cenov otkriva što sprema Dalmatincima za najromantičniju večer u godini.
- Split i kompletnu Dalmaciju obožavam zbog činjenice što je ostala najautentičniji dio Hrvatske. U Dalmaciji - ili te vole ili te ne vole! Ne možeš im, kao na kontinentu, nešto servirati u medijima pa će oni to konzumirati. Ako im otvoriš srce oni ti vrate sto puta. I to je prava stvar. Kad bi barem cijela Hrvatska bila kao Dalmacija.
Za Valentinovo stižete u Split…
- Da, jako se veselim i znam da ću u Splitu dati, kao i svaki put do sada, svoj maksimum. Nakon koncerta neću znati kako se zovem od energije i truda, koju guštam dati toj iskrenoj i emotivnoj dalmatinskoj publici. U Dalmaciji to ljudi znaju prepoznati, ne zanima ih što je trend, a ja to itekako cijenim.
Poznati ste po nekim od najljepših balada, a rado vas nazivaju jednim od najromantičnijih izvođača na sceni. Što pripremate za koncert?
- Mislim da sam baš školski primjer glazbenika za Valentinovo ha, ha. Nikad se nisam dirao u politiku, uvijek sam pjevao ljubavne pjesme. Publika može očekivati puno romantike, ljubavnih pjesama koje su obilježile mnoge generacije, spojile neke ljude, ali su i pomogle u patnjama kod nesretnih ljubavi. Moji prijatelji su takve moje pjesme nazvali 'spajalica'.
Naime, kada bi imali neku situaciju s partnerom, zvali bi da hitno stignem s gitarom. Onda dođem i otpjevam tih par pjesama, a nakon nekog vremena vidim kako su oni sve bliže, pa padne pusica i zagrljaj. Moje 'spajalice' funkcionirale su bezbroj puta na terenu. Nadam se da će biti publike, da će biti nekih novih ljubavi, kao što je to već godinama slučaj u Splitu. Moje pjesme, klub i gomila novih ljubavi je nešto što mogu obećati 14. veljače.
Sjećate li se vašeg prvog koncerta u Splitu?
- Da, to su bile Gripe. Osjećao sam se kao da sam došao u neku drugu dimenziju, jedan fantastičan osjećaj. Rado se sjetim i splitskih koncerata za Valentinova, nastupao sam godinama u Star Rocka u Marmontovoj ulici, starije generacije mogu se toga sjetiti.
Kome se rado javite za kavu kada ste u Splitu?
- Puno prijatelja imam u Dalmaciji i to ne nužno iz glazbenog svijeta. Rado im se javim kad dođem, ali i oni meni kada su u Zagrebu. Moj veliki prijatelj je i Tonči Huljić, zajedno smo izdali tri moja albuma, a u to vrijeme smo se i intenzivno družili. Ma teško je svih nabrojati, ali baš zato volim svoj posao. Nema mjesta gdje nemam prijatelja kojemu se mogu javiti za kavu.
Zašto su vaše ljubavne balade i dalje aktualne i rado se slušaju nakon toliko godina?
- Vjerojatno zato što su nastale iskreno, puno puta sam od ljudi čuo da vjeruju u ono što pjevam. Proživio sam ono što sam pisao u svojim pjesmama. Današnje generacije se ne zaljubljuju tako kao što smo se mi, da patiš i da ti se cijeli svijet sruši kada ona ode. Nemam dojam da danas mladi to tako doživljavaju, živimo u vremenu u kojem se sve mijenja iz dana u dan.
Možete li nam otkriti kako je nastala 'Malena'?
- 'Malena' je nastala u mojoj srednjoj školi, davnih dana i zato je vjerojatno ne mogu ponoviti. Rado bih, ali onako kako voli srednjoškolac tako čovjek u ovim godinama valjda više ne može. Ona je otišla i meni se srušio svijet, a ja sam bio kriv za to sve. I samo sam misli iz glave stavio na papir, ali je pjesma stajala na kazeti snimljena. Onda smo je nakon dugo godina stavili na album i ljudi su prepoznali tu iskrenost.
I 'Pjesma za rođendan' ima zanimljivu priču…
- Bila je korona, nisam znao što bih supruzi poklonio. Otišao sam u studio da nije ni znala, napisao, zatim i snimio pjesmu. Rekao sam joj da u subotu, kad joj je bio rođendan, poklon stiže u 11 sati. Ona se sredila, našminkala, napravila frizuru i u dogovoreno vrijeme čekala. Ja sam samo u 11 sati upalio radio, i to je bilo to!
Imate jedan od stabilnijih brakova na sceni, a poznato je što donosi život glazbenika - stalna izbivanja, koncerti, obožavateljice. Imate li neki savjet ili recept za dugotrajan i sretan brak?
- Bit će da je iskustvo, imam jedan razvod iza sebe. Znam kako je to kad se ne sluša partner. Moj ljubavni savjet je - samo jako puno razgovora i ne gurajte stvari pod tepih. Pričati o problemu, riješiti problem kako god je moguće i što prije da se ne gomila. Brak, odnosno veza, je korporacija, velika firma, koja je u vlasništvu dvoje ljudi 50-50 posto. Oboje moraju biti ravnopravni i zadovoljni. Ako jedan kaže da nije sretan, koliko god se drugom činilo 'mora biti zadovoljan', poslušaj ga, uvaži njegovo mišljenje jer je pola te firme u vlasništvu drugog partnera.
Kad smo kod obitelji, imaju li vaša djeca glazbene afinitete?
- Glazbu jako vole, ali im to nije dovoljno profitabilno. Iako oni to meni ne bi priznali. Čini mi se da oni nemaju strpljenja, te nove generacije vole stvari dobiti brzo. Glazba može biti profitabilna tek nakon više desetljeća napornog rada. Mikula svira bubnjeve, a Zara obožava ići na koncerte.
Koji su vam najbolji trenuci u glazbi - stvaranje pjesama, rad u studiju ili koncerti, kontakt s publikom?
- Najljepši trenutak je kada se sve to događa. I kada stvaram pjesme zamišljam kako bi reagirala na njih publika u nekom klubu gdje nastupam. Jedini kriterij je hoće li moja pjesma nekoga dirnuti, a kada se to stvarno dogodi je moja nagrada za sve sate provedene u studiju.
Koliko se scena promijenila u odnosu na vaše glazbene početke prije tri desetljeća?
- Jako puno, prvenstveno jer mi na početku nismo mislili o novcu. Bitno je bilo stvarati dobru glazbu, danas kreću u ovaj svijet iz drugih pobuda. Računica, matematika, digitron, menadžer, to je danas početak. Starije generacije u svijet glazbe otišle su iz čistog gušta i želje. Novci nisu nevažni, ali ne smiju biti glavni motiv.
Kakvo mišljenje imate o današnjoj glazbenoj sceni?
- Danas se lome koplja zašto su nas preplavili narodnjaci, cajke iz Srbije. Sve je počelo 2000-tih godina, kada je naša HRT u jednom trenutku maknula kompletnu zabavnu glazbu sa strane i samo je bila urbana scena. Kako sam ostavio pola svog života po klubovima, primijetio sam da mladi u rane jutarnje sate nemaju na što u klubu dignuti ruke u zrak. Zabavna glazba, tipa Miše Kovača i Mladena Grdovića, je tada 'umrla' u medijima, a onda su mladi shvatili da postoji internet. Odlučili su slušati pjesme koje razumiju i na koje se mogu zabaviti u klubovima. Tako su stasali neki novi klinci koji su zbog toga prihvatili narodnjake s istoka i folk glazbu. U trenu kada je zabavna glazba maknuta iz etera načinjena je velika greška, sustavno smo je ubili i upravo je ta struktura ljudi dovela narodnjake u Hrvatsku. Mi se sramimo naše zabavne glazbe, dok su Srbi ponosni na svoju.
Kakva je bila protekla godina i što planirate u ovoj?
- Prošla godina je bila sjajna, pamtit ću je po pjesmi 'Nebo' koju sam u novoj verziji objavio sa Severinom. Volim je i poštujem kao prijateljicu već dugi niz godina, uvijek je tu kada treba. Smatram je nedvojbeno najvećom zvijezdom cijele regije, pa mi je ovaj naš duet velika čast i potvrda kvalitete mojih pjesama. 'Nebo' je jedna od pjesama koje su obilježile devedesete, moju karijeru u tom vremenu, a sada se našla na Sevinom albumu. Uz to, pamtit ću 2023. godinu po puno koncerata, a kojima se još više veselim nakon pandemije. Mogu najaviti i jedan novi duet, baš se veselim izbaciti tu pjesmu i da je publika čuje. U planu je i obilježiti 30 godina karijere nekim većim koncertima, ali uskoro više o tome.
Na što ste najponosniji u karijeri?
- Koliko god moje pjesme nisu megahitovi, ipak su u krvotoku ljudi. Kad vidim da neke pjesme koje izvodim već godinama znaju mladi koji se nisu rodili kad su nastale - to mi je najveća nagrada. Presretan sam! Ima puno pjesama koje su trenutni hitovi i brzo se ugase. Imao sam i ja takvih pjesama, ali većina ih je opstala.
Jesu li motori ostali vaša velika strast?
- Samo ću vam reći kako sam sebi prvo kupio motor, auto pa stan. Želja i ljubav za motorima ostala je još od malih nogu, mijenjali su se motori, ali ljubav je ostala na dva kotača.
Poruka za kraj…
- Na samo Valentinovo, 14. veljače moj bend i ja pozivamo te, da uz glazbu i gomilu romantičnih i ljubavnih pjesama, u Bonnie&Clydeu provedeš nezaboravnu večer u društvu osobe ili ljudi koje voliš. Nadam se da ćete svi doći i da ćemo se zabaviti, kao i uvijek u Splitu.